CIJENE NEKONTROLISANO SKAČU ZBOG VJEŠTAČKI IZAZVANE TRAŽNJE I ZLOUPOTREBE KARTELSKIH DOGOVORA IZMEĐU VELIKIH TRGOVAČKIH LANACA!!
Cijene skaču u nebo, zbog vještački izazvane tražnje, zloupotrebe kartelskih pozicija najvecih trgovačkih lanaca, kolapsa domaće proizvodnje, ekonomske neizvjesnosti, prevelikog i pogrešno motivisanog miješanja države u tržišne odnose i psihološkog efekta inflatornih očekivanja.
Uzaludna su bila moja upozorenja da ce vjestačko povećanje zarada ( posebno u javnom sektoru) odmah izazvati porast cijena i inflaciju, koja ce obezvrijediti realnu zaradu.
Povećanje zarada je dovelo do povećane tražnje, na istu vrijednost ponude i svaki student prve godine Ekonomskog fakukleta, bi pao na ispitu, ako ovo ne zna. Grafikon ponude i tražnje je, za nas matematičare i inženjere tek prelak za razumijevanje ove pojave.
Ponuda je pitanje tehnologije ( proizvodnje), a tražnja je stvar psihologije ( preferencije kupaca). Ona tacka “Q” u kojoj se sijeku ove dvije krive je “CIJENA”.
Kako mi zahvaljujući ekonomskoj politici “spržene zemlje” Đukanovića i Vukotića, nemamo domaću proizvodnju, krivu ponude diktiraju trgovci -uvoznici. Oni prodaju tuđu robu i njihova zarada je marža koju sami odredjuju. Ako su strani proizvodjaci prehrambenih proizvoda, često imaju značajne subvencije od svojih Vlada i izvozne podsticaje. A ako su iz EU onda dobijaju subvencije i podsticaje i iz budžeta EU.
Kako je Spajić, najvjerovatnije, spavao na času o inflaciji, nije naučio da pored ekonomskih , postoje i psihološki uzroci inflacije. Posebno tamo gdje postoji preveliko i politički motivisano miješanje države u ekonomiju.
Vlada Spajića svojim populističkim intervencijama suspendovala je tržisne mehanizme i sada na tržištu rada direktno odlučuje o cijeni rada, što automatski znači i da odlučuje o alokaciji resursa tj radne snage. Neproduktivno, često parazitsko i partijski izmišljeno radno mjesto u administraciji je postalo najbolje plaćeno. Na hiljade radnih mjesta u javnom sektoru je otvoreno, samo zbog političke korupcije i trgovine. Zaposleni na tim radnim mjestima ne isporučuju nikakvu uslugu ni građanima ni privredi. Besmislena su, nepotrebna i skupa.
Naši građani će radije, piti kafu po kafićima i igrati igrice za platu od 1000 eur iz budžeta, nego se odirati za istu platu kod privatnika. Tako imamo disbalanse na tržištu rada koji su posledica pogrešne alokacije resursa. Glavne privredne grane ( ako se to tako može nazvati) turizam, ugostiteljstvo, gradjevinarstvo radnu snagu nalaze van CG, dok naši ljudi traže veze u partijama da bi radili u javnom sektoru.
Zbog ukidanja doprinosa za zdravstvo, došlo je do rapidnog pogoršanja usluga u javnom zdravstvu ( liste čekanja su sve duže), a najbolji doktori odlaze u privatni sektor gdje zavrsava sve veći dio novca koji se iz budžeta trosi na zdravlje građana. Niču privatne bolnice, cijene ljekova najveće u regionu, građani moraju da plaćaju složenije dijagnostičke procedure…opet problem monopola jedne privatne DPS firme.
Cijene skaču u nebo, zbog vještacki izazvane tražnje, zloupotrebe kartelskih pozicija najvećih trgovačkih lanaca, kolapsa domaće proizvodnje, ekonomske neizvjesnosti, prevelikog i pogrešno motivisanog miješanja države u tržišne odnose i psihološkog efekta inflatornih očekivanja.
Rješenja, naravmo postoje. Ali prvo treba da glasate za one koji to znaju i koji hoće da državu vode u skladu sa opštim inreresima građana i države, a ne svojim ličnim.
Kako je narod glasao za diletante, lažove, populiste i prevarante onda će morati platiti ceh koji dolazi.
Osnovni mehanizam prevarantske i popilulisticke politike jeste da elita koja uvodi takve pogubne mjere izvlaci kratkoročnu dobit odmah nakon uvođenja, a račune koji stižu kasnije plaća narod, a ne druzina Spajića kvržice.
P.S. Mala pomoć Milojku Peri Kvržici – OGRANIČAVAJU SE MALOPRODAJNE CIJENE, A NE MARŽE!!!
