IZJAVA ZA JAVNOST ŠEFA MEDIJSKOG CENTRA DNP CG,
PROF. DR DRAGANA KOPRIVICE
Iako je portparolka DNP-a, Jovana Todorović, danas svojom izjavom, kao dama, muški išamarala Andreja Milovića, u obavezi sam zbog prozivanja na Javnom servisu da Miloviću uputim nekoliko pojašnjenja.
Povodom toga što je g. Dajkovića i mene stavio ispod članova Bošnjačke stranke, koji su se, po njemu, bavili manipulacijama, odgovorno tvrdim da su svi oni, a dobro znam gospodu Muslimane, uz sve te moguće manipulacije, neuporedivo bolje građanske ličnosti od njega. A to ću i konkretno dokazati u daljem tekstu.
Kao prvo, pokušaj Milovića da na osnovu jeftinih montaža diskredituje osvjedočenog borca za pravdu, plemenitog čovjeka i uglednog pisca, Milana Kneževića, sasvim dovoljno govori o Milovićevom komičnom građanskom profilu. Zato njegov pokušaj dijeljenja lekcija višima od sebe najbolje govori o njemu samom i njegovoj pokondirenosti zbog uskakanja u politiku preko noći. Pa sad ne zna šta ga je snašlo, ne videći koliko je postao tragikomična politička figura.
Tim prije čudi medijsko posrtanje ovog člana Predsjedništva PES-a, (blago Predsjedništvu s njim), jer bratstvo Milovića ima listom poštene, uvažene ljude od riječi i principa, koji se nikad nijesu prodavali nizašta, a među njima i lično imam velike i dugogodišnje prijatelje.
A da ništa ne znam osim onog što je danas napisao Vladislav Dajković, bilo bi dovoljno da se o Miloviću govori uz indignaciju, kao o aparatčiku koji se pomamio za vlašću po sistemu “mnogo hteo, mnogo započeo”.
Dajković je upoznao javnost sa činjenicom da je s Milovićem kućni prijatelj već duži niz godina, da ga je prijateljski pomagao po Beogradu tokom studija, obezbjeđivao mu i smeštaj kad je Milović, kao savjestan putinovac, dolazio na vojnu paradu u Beograd da aplaudira svom voljenom Putinu, a sad se Milović s prezirom ostrvio upravo na svog dugogodišnjeg prijatelja, kao da se nikad nijesu sreli u životu.
A, da bi se bavio etiketiranjem, ipak bi prvo morao uzeti u obzir vlastite „domete“, posebno one kojih se gnuša sva crnogorska javnost.
U masi negativnih primjera njegovog čojstva i junaštva stoji i jedan koji u potpunosti urušava njegov moralni kredibilitet i svako pravo da baš on upućuje kritike bilo kome, o bilo čemu.
Naime, u medijima je ukazivano, a što Milović nikad nije demantovao, da je u jednom pravnom sporu branio jednu stranu, a istovremeno povjerljive podatke kradom prenosio drugoj strani, baveći se klasičnom špijunažom, što predstavlja flagrantan primjer urušavanja pravne struke i kodeksa profesionalne časti.
Tako je sebe stavio u poziciju duplog igrača, homo dupleksa, dajući vlastiti primjer najgoreg ljudskog i profesionalnog pada, kojeg bi se stidio svaki pošteni građanin Crne Gore. Ali, očito, ne i Andrej Milović, koji samouvjereno barjači po medijima kao neko ko ima pravo da određuje ko je i koliko za šta kriv, umjesto da on, nakon informacije o njegovom ljudskom i profesionalnom posrnuću, ne izlazi od sramote ni na ulicu, osim u kasnim noćnim satima.
Pritom se, po navodima Dajkovića, šetkao od partije do partije, pa ekspresno usrećio Predsjedništvo PES-a svojim prisustvom, koje je baš fino “profitiralo”. Zato se niko ne bi začudio da Milović, braneći Spajića, sad nudi povjerljive informacije Milatoviću po sistemu preletača. Jer, navika je jedna muka, a odvika trista muka. Ćud je muška smiješna rabota, bar kad je Andrej Milović u pitanju. Jednom potkazivač, vazda potkazivač…
