Policijske i sudske vlasti uvjeravaju javnost da upad u depo Višeg suda u Podgorici nije za posljedicu imao nestanak puške iz koje je 2004. godine ubijen Duško Jovanović, ali čelnici Vlade ipak ne isključuju mogućnost da je tunel probijen od privatnog stana u Njegoševoj ulici do suda da bi dokazi u slučaju tog ubistva bili kontaminirani. Puška iz koje je pucano na Jovanovića nalazi se u depou Višeg suda od 2004. godine, ali popis i dalje nije završen tako da se još ne zna šta je sve ukradeno.
Interesantno je, međutim, kako je ta puška zapravo stigla u Crnu Goru. Sudski nikada nije dokazano jesu li tačni navodi beogradskog „Blica“ od prije desetak godina da je ta puška pripadala „crnom fondu“ crnogorske Službe državne bezbjednosti i da je korišćena za „specijalne operacije“, niti se uopšte zna jesu li ti navodi interesovali crnogorske istražitelje.
O pušci je u dokumentarnom filmu „Tajne zločina – ubistvo Duška Jovanovića“ iz 2020. godine govorio i istražni sudija u tom predmetu Radomir Ivanović, ističući da je nađena na zadnjem sjedištu „golfa 3“ iz koga je 27. maja 2004. godine pucano na novinara. On je opisao da je vozilo nađeno u ulici Svetozara Markovića, gdje su ga ubice ostavile nakon pucnjave, i da je dovedeno u policijski kamp u Zagoriču.
„Tada sam vidio na zadnjem sjedištu automatsku pušku, jer znam šta je oružje, i vidio sam na podu, na sjedištu suvozača, drugu automatsku pušku, s tim što je automatska puška na zadnjem sjedištu imala drveni kundak, i vidio sam na njoj neki natpis koji sam kasnije detaljnije gledao. A donja puška je bila sa tim, da tako kažem metalnim, ‘lomljenim’ kundakom. Moja pretpostavka je odmah bila da to jeste vozilo iz koga je pucano“, rekao je Ivanović.
DNK analiza je kasnije rađena u Visbadenu, i poslužila je u sudskom postupku.
Istraga, međutim, nikad nije otkrila kako su ubice došle do puške, a gravura „piljak“ na kundaku, bila je jedini trag.
Ivanović je rekao da je gravura na kundaku urađena vrlo precizno, temeljno i dugo.
„Na toj pušci je bio ugraviran naziv ‘piljak’. To su bila slova, ćirilična, velika. Kasnije sam saznao, kada sam radio na predmetu ‘deportacije’ da je Piljak neka jama kod Foče, gdje su urađene neke nimalo dobre stvari, a da postoji i prezime Piljak na tim prostorima“, kazao je Ivanović.
Beogradska novinarka Tamara Marković-Subota rekla je u istom dokumentarnom filmu da je automska puška, koja je poslužila kao dokaz protiv zasad jedinog osuđenog za ubistvo Jovanovića, Podgoričanina Damira Mandića, po podacima srpskih bezbjednosnih sužbi pripadala tajnom fondu crnogorske službe bezbjednosti.
„Puška je nađena dva dana nakon ubistva Jovanovića, u ‘golfu 3’. Ta puška je bila ključni trag koji je poslužio da se otkrije da je ovo oružje još devedesetih bilo u tajnom fondu crnogorske SDB. Bila je karakteristična po tome što je imala urezan natpis ‘piljak’, i devedesetih godina je data Mandićevom ujaku, Samiru Usenagiću, koji je radio u MUP-u Crne Gore“, rekla je Marković-Subota.
Zasad nije poznato da li su ovi navodi možda sada u fokusu državnog tužilaštva, koje je prije nekoliko mjeseci ponovo otvorilo istragu o ubistvu Jovanovića, ovog puta s posebnim akcentom na propuste u ranijim istragama i eventualne veze koje su izvršioci imali u državnim strukturama.
Na prvom suđenju za ubistvo Jovanovića, advokati su tražili da policija, tužilac i istražni sudija ispitaju koliko je automatskog oružja stiglo iz Bosne i Hercegovine, odnosno iz grada Visoko, a i drugih bosanskih gradova 1996. godine i kome je ono sve podijeljeno od funkcionera MUP-a Crne Gore. Mada je 2004. i 2005. godine od advokata zatraženo da na navedene okolnosti budu ispitani Duško Marković, raniji šef SDB-a, Milo Đukanović, bivši crnogorski premijer, Sreten Radonjić, nekada šef kriminalističke policije, ali i (sada pokojni) Vukašin Maraš, nekadašnji funkcioner službe bezbjednosti i takođe pokojni Vuk Bošković, svojevremeno savjetnik predsjednika za bezbjednost, to se ipak nije desilo.
Nije se ispitalo ni da li je ova puška korišćena za još neki zločin, kao što je slučaj ubistva Jasmine Đukić u BiH. Tokom policijske istrage u Podgorici, u Mandićevom automobilu pronađen je zapisnik o saslušanju hrvatskih državljana Vinka Martinovića Štele, Krešimira Vlačića i Dina Zekana, koji su sumnjičeni za ubistvo Đukićeve.
Na koji je način Mandić bio povezan sa ovim osobama i dalje nije poznato, i ne zna se da li postoji neka povezanost kada se radi o izvršiocima ova dva zločina.
Podsjetimo, Tužilaštvo i policija aktivno tragaju za šest osoba, koje se sumnjiče da su učestvovale u iskopavanju tunela koji je otkriven u depou Višeg suda u Podgorici.
Premijer Dritan Abazović rekao je da se situacija mijenja iz sata u sat i da su istražitelji na tragu počiniocima. Nije, međutim želio da otkrije više detalja, a ni da detaljnije govori ko stoji iza ovog upada.
Abazović je, međutim, izjavio da postoje strukture koje sve čine da se ubice i nalogodavci atentata na Jovanovića nikada ne privedu pravdi, ali i da postoje ljudi koji sve čine da se taj slučaj razotkrije.
“Ovo je moj lični stav – nikad ne bih eliminisao tu mogućnost da se sve radi sa ciljem da se prikriju nalogodavci i ubice Jovanovića”, rekao je Abazović.
On je kazao da je to najveći problem sa kojim se Crna Gora suočava.
“Rješavanje ubistva Jovanovića daće odgovor na stotine drugih kriminalnih aktivnosti koje su se desile u Crnoj Gori u prethodnih 20 godina”, naveo je Abazović.
On je rekao i da je slučaj ubistva Jovanovića reaktiviran, da se sve radi iz početka i da žele da utvrde svaku grešku, od svakog pojedinca.
