Predsjednik Demokratske narodne partije i jedan od lidera Demokratskog fronta Milan Knežević kazao je gostujući na beogradskoj Prvoj televiziji da su izbori 30. avgusta 2020. godine pokazali da je moguće pobijediti Demokratsku partiju socijalista i Mila Đukanovića.
„Nakon toga su svi lokalni izbori od Nikšića do Podgorice pokazali da je DPS na čelu sa Milom Đukanovićem u trendu pada i da će naš kandidat Demokratskog fronta odnosno koalicije Za budućnost Crne Gore sigurno biti u drugom krugu nasuprot kandidata Demokratske partije socijalista, iako još uvijek ne znamo je li to Milo Đukanović. Nemamo dilemu da će Andrija Mandić biti novi predsjednik Crne Gore“, jasan je Knežević.
Dodaje i da je Crna Gora zaslužila da krene normalnim putem koji je zasnovan na njenom istorijskom, duhovnom i civilizacijskom ishodištu, odnosno na svemu onome što nije Milo Đukanović.
„Crna Gora se nalazi u jednoj dubokoj institucionalnoj krizi. Trenutno Vlada Dritana Abazovića duže vlada u tehničkom mandatu nego u punom, a Abazović odbija da učestvuje u razrješenju krize na način da se izabere nova Vlada i imenuje mandatar Miodrag Lekić jer smatra da ovako može da funkcioniše plus beskonačno. Imali smo ponudu prema Abazoviću da formiramo Vladu do 19. januara što je Abazović odbio. U međuvremenu 19. januara, po Zakonu i Ustavu su raspisani izbori za predsjednika Crne Gore koji treba da se održe 19. marta i u toku je predizborna tematika oko toga ko će sve biti kandidati. Do sad je jedino izvjesno da će kandidat koalicije Za budućnost Crne Gore i Demokratskog fronta biti Andrija Mandić. Prikupljeno je preko 15.000 potpisa, njegova kandidatura je predata u petak i jedini smo politički savez koji znamo ko je naš kandidat“, kazao je Knežević.
Za sad, DPS još nije donio odluku ko će biti njihov predsjednički kandidat, kaže Knežević i objašnjava da razlog u tome leži u tome što Milo Đukanović više nije neprikosnoveni gospodar političkih prilika u Crnoj Gori.
„Pojavili su se i različiti pokreti „Ima nas“, „Nema nas“, „Kuku nama“, „Blago njima“, a imamo i još nekoliko satelitskih stranaka kao što su SDP i SD koji žele da kandiduju nestranačkog kandidata, a i unutar DPS-a imamo Duška Markovića koji nakon toliko godina na poziciji direktora ANB-a a za kratko i premijera poželio da bude i predsjednik Crne Gore. Đukanović u potpunosti ne kontroliše političku situaciju u svojoj partiji ali i ni na svom ideološkom bloku“, kazao je Knežević.
Imamo, kaže Knežević, i kandidate iz Zapadnih ambasada, koji se danas proziva kao „centristički blok“ iako bi Knežević prije to okarakterisao kao ambasadorski ili kvintaški blok.
„To su grupice političara koji su spremni da po nalogu ambasada progutaju neku listicu i instrukcije i da opredljeljuju svoju političku budućnost. Imamo najavu moguće kandidature nekadašnjeg ministra finansija Milojka Spajića, međutim, otvorile su se mnoge dileme oko njegovog prebivališta. On je funkcionisao svuda po svijetu, bilo je pitanje i da li ima prebivalište u Srbiji. Zakon Crne Gore i Ustav Crne Gore jasno definiše da neko ko ima prebivalište u drugoj državi ne može biti kandidat za predsjednika ali o tome će odlučivati DIK. To je upućeno RIK-u Srbije na provjeru, i za Spajića ali i za Andriju Mandića, da se utvrdi imaju li biračko pravo u Srbiji“, kazao je Knežević.
Dodaje i da će oni kao DF uputiti dopis DIK-u da utvrde da li Milo Đukanović ima biračko pravo u Dubaiju, Švajcarskoj, Pekingu, Južnoj Americi, jer pretpostavljaju da Milo Đukanović ima nekretnine i da ima enormno bogatstvo rasuto svuda po svijetu.
„Mislim da ne bi napravili grešku ako bilo kojoj državi budemo uputili dopis i vidjeli da li Đukanović ima biračko pravo u bilo kojoj državi“, kazao je Knežević.
Tema DF-a za predsjedničke izbore će biti pomirenje građana Crne Gore, dominantno pravoslavaca, Srba i Crnogoraca.
„Da pošaljemo poruku da je Crna Gora naša država, nezavisna od spoljnih uticaja, ni Istoka ni Zapada i da su interesi crnogorskih građana dominantno što mora da opredjeljuje razvojni put države a ne nikako interesi ambasada. Tu mislim i na rusku i američku ambasadu. Crna Gora je postala kolonija ambasada, a pojedini visoki izaslanici se neformalno smatraju za gospodare političkih procesa u Crnoj Gori, a naročito u izbor premijera“, zaključio je Knežević.
