Predsjednik Demokratske narodne partije i jedan od lidera koalicije ZBCG Milan Knežević ocijenio je u intervjuu za Pobjedu da je kosmička pravda da nekadašnji DF uvede Crnu Goru u EU.
“Važno je da znamo da članstvo u EU ne zavisi samo od naših rezultata već i od sve složenijih odnosa unutar unije, geopolitičke situacije u kontekstu rata u Ukrajini, Trampovog izbora za predsjednika SAD…, ali je na nama da uradimo sve što je do nas da budemo prva naredna članica EU, i u tom pravcu pozivam na konsenzus svih relevantnih društveno političkih činilaca”, rekao je Knežević.
Govoreći o krizi vezanoj za Ustavni sud, Knežević smatra da je posljednja sjednica te instituicije pokazala da ona nije u blokadi i da funkcioniše u skladu sa svojim ustavnim nadležnostima.
Crna Gora je već godinama lider u procesu EU integracija na Zapadnom Balkanu. Kako ocjenjujete trenutni tempo tog procesa i što bi, prema Vašem mišljenju, trebalo hitno promijeniti da bismo ubrzali put ka članstvu?
KNEŽEVIĆ: Tempo je zadovoljavajući, ali pošto sam ja perfekcionista u svakom poslu, smatram da Crna Gora ima dovoljno institucionalne snage i kapaciteta da nastavi svoj evropski put još brže i odlučnije. Mi smo za manje od dvije godine više uradili za naš evropski put nego DPS od sticanja nezavisnosti. Zaključak je jasan, da je DF ranije ušao u vladu, Crna Gora bi već bila u Evropskoj Uniji. Nadam se da je i onim građanima koji ne podržavaju našu politiku sad jasno kako su se ogriješili nazivajući nas svakakvim pogrdnim imenima, jer sad imaju priliku da vide kako ih DF uvodi u EU, a to je kosmička pravda za našu državotvornu politiku i borbu koju smo vodili svih ovih godina.
S obzirom na političku nestabilnost i usporavanje reformi, mislite li da je realno očekivati članstvo Crne Gore u EU do kraja 2028. godine?
KNEŽEVIĆ: Važno je da znamo da članstvo u EU ne zavisi samo od naših rezultata već i od sve složenijih odnosa unutar Unije, geopolitičke situacije u kontekstu rata u Ukrajini, Trampovog izbora za predsjednika SAD…, ali na nama je da uradimo sve što je do nas da budemo prva naredna članica EU, i u tom pravcu pozivam na konsenzus svih relevantnih društveno-političkih činilaca.
Kako vidite ulogu Vaše stranke u budućim reformama koje zahtijeva EU, posebno u oblasti pravosuđa i borbe protiv korupcije?
KNEŽEVIĆ: Demokratska narodna partija, prema svim istraživanjima, bilježi ozbiljan rast i predstavlja mi zadovoljstvo što ću u martu na desetogodišnjici od prvog kongresa moći da podnesem izvještaj da smo ostvarili velike ciljeve zbog kojih smo osnovani. Ponosan sam na naše članove u vladi, poslanički klub, Predsjedništvo, Glavni odbor, ali i hiljade članova i simpatizera koji su nas hrabro i bez kalkulacija pratili u našoj borbi. I sjutra kad više ne budem predsjednik DNP- a, znam da ne moram brinuti za njenu budućnost jer postoje ozbiljni i mudri ljudi koji će je voditi uspješnije od mene.
Koalicija ZBCG se potvrdila kao temeljni činilac ne samo Vlade i parlamentarne većine, već i naše ideologije koja svakodnevno dobija sve veću podršku što su potvrdili i nedavno završeni lokalni izbori u nekoliko crnogorskih gradova. Izdržali smo sve nalete pomodarstva i poplave novih političkih partija i ličnosti koji su trajali samo jedno ljeto, dok se mi potvrđujemo skoro deceniju i po.
Ja sam imao tu čast ali i veliko breme odgovornosti da budem na čelu naše izborne liste 2023. godine nakon ozbiljnih potresa koje smo imali, i ostvarim rezultat koji je u konačnom po prvi put omogućio srpskom narodu koji glasa DF da dobije predsjednika Skupštine i ministre i potpredsjednike u vladi. To je jedna od značajnijih političkih satisfakcija koje sam doživio.
I pored jasnih ideoloških razlika, pogotovo imajući u vidu i poglede na istoriju i dalje opstaje vaša koalicija sa NSD Andrije Mandića. Da li vam smetaju ponekad njihovi revizionistički stavovi pogotovo u vezi sa Drugim svjetskim ratom i period Otomanske imperije?
KNEŽEVIĆ: Što se tiče povremenih pokušaja revizije istorije, svakako da ih osuđujem, i oni nemaju moju podršku. Crna Gora je umorna od podjela, partizani i četnici su se odavno izmirili pod zemljom, valjda i mi, njihovi potomci treba da se izmirimo na zemlji i okrenemo se dobrobiti ove države. Zato sve manje želim da govorim o prošlosti, a sve više o budućnosti, ne ponavljajmo greške naših predaka, jer nećemo vječno živjeti, a imamo samo jednu državu.
Ustavni sud je trenutno problem broj jedan, što izaziva ozbiljnu političku i institucionalnu krizu u zemlji. Kakvo je Vaše viđenje rješenja ovog problema? Da li je iza spornog penzionisanja sudije Đuranović postojala i neka skrivena agenda?
KNEŽEVIĆ: Posljednja sjednica Ustavnog suda je pokazala da ta institucija nije u blokadi i da funkcioniše u skladu sa svojim ustavnim nadležnostima. Četrdeset dvije odluke su izglasane na pomenutoj sjednici što najbolje govori da je „kriza“ u glavama onih koji je žele. Nažalost, sva ova posljednja dešavanja su imala za cilj, da se kroz ostanak sudije Đuranović u Ustavnom sudu, omogući usvajanje ustavne žalbe Zorana Lazovića i Milivoja Katnića da se brane sa slobode. Tako su poslanici DPS-a, ali i neke sudije Ustavnog suda postali radikalno političko krilo Lazovića i Katnića zbog kojih danas nemamo izglasan budžet. Izgleda su ih Lazović i Katnić dobro zadužili da bi blokirali parlament i funkcionisanje države. Ali građani sve vide, i svima nama će suditi na izborima.
Poznati ste po satiričnim objavama na društvenim mrežama, posebno kada komentirišete opoziciju. Da li smatrate da je humor u politici sredstvo komunikacije koje zbližava ljude ili dodatno produbljuje podjele?
KNEŽEVIĆ: U mom humoru nema ničeg zlobnog. Imao bih sve razloge da mrzim moje političke protivnike, jer su se dok su oni bili na vlasti besprizorno i sadistički, zloupotrebljavajući institucije, iživljavali nada mnom i mojom porodicom. A uprkos tome, nikom od njih ni članovima njihovih porodica ne želim ništa loše. Javno ih pozivam da saopšte da li sam ikad zloupotrijebio svoj položaj i uticaj i učinio nešto nažao njima ili njihovoj djeci, ili ne daj bože, njihovim roditeljima.
Da li sam tražio da se neko otpusti sa posla, uzme člansku kartu DNP-a u zamjenu za radno mjesto, da li sam zvao tužioce ili policiju da uhapsi nekog iz opozicije? Savjest mi je mirna i čista, ruke mi nijesu krvave, a ako sam se o nekog ogriješio, to je onda moja porodica, jer je zbog mene stradala i ispaštala kao nijedna crnogorska porodica u ovom vijeku.
Kako odgovarate na kritike upravo opozicije da Vaš humor koji se rado čita ponekad prelazi granice politički korektnog?
KNEŽEVIĆ: Za razliku od onih koji se najbolje osjećaju ispod lažnih nikova, neregistrovanih statusa po portalima i društvenim mrežama, i jedini vid životnog ostvarenja imaju tako što će pljuvati po meni, jer ne vole moju glavu, uši, nos, dok su svi oni „apoloni“ i „bredpitovi“, ja sve saopštavam javno i neskriveno. Ako ih moj humor boli, onda treba da mi budu zahvalni, jer zamislite kako bi tek boljelo da sam ogoljen, surov i sirov u obračunu s njima. Odgovorno tvrdim, ne postoji na portalima i društvenim mrežama politička ličnost koju su više čerečili, vrijeđali, nipodaštavali, pozivali na njen linč… Danas neki zbog dislajka odmah pozivaju Novovića da reaguje i da ih zaštiti.
A ja i moja porodica godinama trpimo najgore prijetnje, uvrede, laži da sam agent GRU-a, da je moja supruga šef GRU-a za Balkan, da sam vlasnik hotela „Mogren“, restorana „Obala“, konobe „Starčevo“, taksi službe na aerodromu, perionica i bilborda po Zeti, da mi je brat zelenaš, da je rođaku uzeo poslovni objekat za kamatu, a vrhunac je bio kad sam prije neki dan čuo da smo brat i ja sinu Rajka Kuljače za kamatu uzeli „lamburđini“ i skrili ga u stogove sijena. Drugi bi na mom mjestu davno bili u Dobroti s košuljom na zakopčavanje na leđima, sve pjevajući „Još ne sviće rujna zora“. Ali kao što vidite, ja nikad sigurniji i odlučniji, uvodim Crnu Goru u EU.
Da li biste podijelili sa nama neku od omiljenih satiričnih objava ili anegdota iz protekle godine?
KNEŽEVIĆ: U posljednje vrijeme, valjda zbog moje pretjerane dostupnosti građanima, imao sam različitih zahtjeva od strane građana. Jedan mi je ostavio CD sa fudbalskim umijećem njegovog sina kako hvata volej i udara u zid sušnice tražeći da ga ubacim da igra za Zvezdu. Jedna zabrinuta majka mi je tražila da joj oženim sina jer već ima 57 godina, ili da ga ubacim u „Zadrugu“, da se tamo oženi. A koliko sam samo ,,očitao“ snimaka sa rentgena, mamografa i magnetne, mislim da bi mi moj prijatelj dr Andrija Mikulić komotno mogao ustupiti svoj mantil i klompe. Jedino još nijesam operisao, ali i to očekujem u 2025. godini. Makar ove jednostavnije zahvate za početak.
Vaša ljubav prema poeziji je dobro poznata. Kako doživljavate ulogu poezije u modernom društvu koje je sve više zaokupljeno tehnologijom i brzom komunikacijom?
KNEŽEVIĆ: Poezija je davno poginula, još kad se pojavio internet. Ovo što se sad zove poezijom više podsjeća na neartikulisani vrisak koji ima za cilj da trenutno skrene pažnju. Bilo bi neskromno da govorim o svojoj poeziji, ali pozivam vaše čitaoce da pronađu u knjižarama, bibliotekama, antikvarnicama: Brodskog, Larkina, Volkota, Gotfrida Bena, Odna, Karvera, Raičkovića, Miloša, Lalića, Pazza… Preporučujem i seriju „Sto godina samoće“ blistavo adaptiranu.
O kritikama nakon emisije sa Vučićem: Da sam zlurad rekao bih da sam stariji od hrvatske države
Vaše gostovanje u emisiji „Hit tvit“ sa predsjednikom Srbije izazvalo je negativne komentare u dijelu naše, ali posebno u javnosti Hrvatske. Optužili su Vas da kvarite odnose Crne Gore i Hrvatske, kao i da ste kočničar puta Crne Gore ka EU…
KNEŽEVIĆ: Znam da sam jedna od glavnih negativnih zvijezda u desničarskim hrvatskim medijima. I to samo zato što se suprotstavljam hrvatskim zahtjevima da im predamo Prevlaku, da im predamo „Jadran“, prihvatimo krivicu i za ono za što nijesmo krivi, i da se posipamo pepelom do kraja svijeta, a da oni izigravaju nepogrešivog regionalnog arbitra i tumača novije istorije. Da želim biti zlurad, mogao bih konstatovati da sam stariji od hrvatske države koja je nastala devedesetih godina prošlog vijeka, ali ja nijesam čovjek konfrontacija, već dijaloga i istine.
Čovjek čije ime ponosno nosim poginuo je u Šestoj proleterskoj 6. 5. 1945. oslobađajući hrvatski Karlovac od fašista. I treba da znaju da, dok iole budem mogao da utičem na državne odluke, jedan centimetar crnogorske zemlje im neću predati, ne samo njima, nego nikome ko ima teritorijalne pretenzije na Crnu Goru. A desničarima, ljubiteljima NDH-a koji ovih dana pozivaju na moj linč umjesto odgovora šaljem pjesmu Milutina Kekina, frontmena „Hladnog piva“:
Ja nisam vaš
“Ja nisam vaš, nisam vaš od glave do pete, Ja nisam vaš, moji su dobili ’45, Nisam vaš od glave do pete, nisam vaš cijelim tijelom, Vrijeme da se ljudi sjete da je crno crno, a bijelo bijelo.
Ja nisam vaš, nisam vaš od glave do pete, I se*em vam se na nijanse, znam tko je pred zid vodio đake, Nisu sotone punile vagone, već nečiji djedovi i bake.
Ja nisam vaš, nisam vaš od glave do pete, nisam vaš ma nek mi prijete nisam vaš cijelim bićem, Tako ću učit svoje dijete da se takvom ološu ne miče!
Ja nisam vaš, nisam vaš od glave do pete, Ja nisam vaš, i tako ću i učiti i svoje dijete”.
Za tragediju na Cetinju potreban institucionalni odgovor, bezbjednosni sektor godinama urušavan
Na Cetinju se drugi put u posljednje dvije i po godine desilo masovno ubistvo. I dalje nemamo institucionalni odgovor, a traži se i ostavka ministra unutrašnjih poslova.Vaš komentar?
KNEŽEVIĆ: Tragedija koja je zadesila nevino nastradale, njihove porodice, Cetinje i Crnu Goru, otvara bezbroj pitanja, a nadam se da ćemo dobiti i institucionalne odgovore. Nažalost, naš bezbjednosni sistem je godinama unazad urušavan, i bez namjere da u danima žalosti sumnjičim bilo koga, neophodna je ozbiljna i detaljna institucionalna istraga na svim nivoima. Prebacivanje odgovornosti sa jedne na drugu insitutuciju neće riješiti problem. Naprotiv, produbiće ga.
Ali ono što mislim da je neophodno nakon održane sjednice VNB-a da se održi hitna sjednica Odbora za bezbjednost i odbranu na kojoj bi bili čelni ljudi bezbjednosnog sektora kako bismo dobili odgovore na ono što se dogodilo na Cetinju. Takođe, važno je dobiti odgovore koliko je Crnoj Gori neophodno novih policajaca, da li najavaljeni zakon o oduzimanju legalnog oružja može preventivno uticati da se ovakve tragedije više ne ponove, i mnoga druga pitanja koja se redovno otvaraju u javnosti kad je u pitanju bezbjednosni sektor.
