Crnu Goru očekuje turbulentna politička godina u kojoj će se definisati neki novi politički savezi, principijelni ili neprincipijelni, srodni ili nesrodni, bliski ili manje bliski. Ono što je već sada sigurno je da će nestati neki dugogodišnji savezi.
Kako će to uticati na preraspodjelu glasova, u ovom slučaju srpskih glasova, pokušali smo objasniti ovom analizom.
Knežević i Mandić su decenijama bili u strateškom savezu i blisko su koalirali na izborima i u parlamentu.
I dalje se politički podržavaju i sarađuju, a Mandić je još uvijek dominantniji i uticajniji političar od Kneževića u ukupnom crnogorskom kontekstu — posebno zahvaljujući funkciji predsjednika Skupštine i većoj vidljivosti.
Krajem januara 2026. DNP (Knežević) je povukao podršku vladi Milojka Spajića i najavio da će razgovarati s Mandićem o daljoj politici zajedničke koalicije, što pokazuje da je trenutna kohezija saveza na testu, ali da i dalje postoji volja za dogovorom. Milan Knežević je istakao da, bez obzira na stranačke razlike, ostaje prijateljski i politički vezan za Mandića i da će pokušati da usaglasi zajedničke naredne poteze.
Ako bi došlo do razlaza između Milana Kneževića i Andrije Mandića u prosrpskom političkom bloku prije izbora 2027. (odnosno da DNP i NSD na tim izborima ne nastupe zajedno kao koalicija ili da značajno naruše saradnju), to bi imalo nekoliko važnih posljedica na kampanju i rezultate parlamentarnih izbora u Crnoj Gori.
Trenutni analitičari ukazuju da bi razdvajanje Mandića i Kneževića moglo fragmentirati glasove prosrpskih birača, posebno jer se njihov zajednički blok pokazao kao značajan izbornu snagu prethodnih godina. Ako bi nastupili odvojeno, to bi moglo oslabiti njihov ukupni uticaj i omogućiti drugim opcijama (uključujući PES i manje stranke) da preuzmu dio tih glasova.
U slučaju da Knežević odvoji DNP od zajedničke liste, Mandić bi morao sam pronaći način da nadoknadi glasove koje je DNP donosio, a to nije automatski zagarantovano bez jasno definirane koalicije. U međuvremenu NSD je „usisala“ Pravu Crnu Goru i radničku partiju i definitivno ih uklonila sa crnogorske političke scene. Milan Knežević u ovom trenutku ima bezuslovnu podršku Slobodne Crne Gore.
Na posljednjim izborima 2023. koalicija “Za budućnost Crne Gore” (koja je okupljala NSD i DNP) osvojila je oko 14,74 % i 13 mjesta u parlamentu. Ako bi se te stranke razdvojile, postoji rizik da bi pojedinačni rezultati bili manji od zbirnih, što može rezultirati manje mandata ukupno, posebno ako bi neki birači odustali ili se prebacili na druge stranke.
PES (Evropa sad!) i druge stranke bi mogle profitirati od slabije srpske desnice ako se ona ne usaglasi kao koherentna lista. Analitičari smatraju da bi PES mogao dobiti dodatni politički prostor ako prosrpski blok ostane podijeljen, jer bi mogli privući birače koji žele stabilniju vlast ili su razočarani fragmentacijom.
Takođe se spominje mogućnost novih politička opcija, npr. stranka koju bi formirao neki novi lider poput Nikole Jovanovića, koja bi “otela” glasove tradicionalnim prosrpskim biračima, dodatno utičući na rezultate. Naravno tu su već i stranke i pokreti koji se deklarišu kao srpski.
Razlaz bi mogao stvoriti sliku unutrašnje slabosti i nesloge unutar prosrpskih struktura, što bi moglo umanjiti njihovu percepciju kao pouzdanog koalicionog partnera i oslabiti pregovaračku poziciju nakon izbora.
S druge strane, ako Mandić i njegovi simpatizeri ostanu dominantni među pristalicama tog političkog spektra, on bi i bez Kneževića mogao zadržati dio pozicije — ali uz manji ukupni uticaj nego da se nastupi jedinstveno.
Fragmentacija prosrpskog bloka ne bi samo uticala na broj mandata, već bi i otežala formiranje stabilne parlamentarne većine nakon izbora. Ako pro-srpske stranke nastupe odvojeno, to znači da bi one zajedno mogle imati manje pregovaračke snage naspram DPS-a ili PES-a, što bi otežalo eventualno formiranje koalicione vlade.
