Oštećenja i problemi na putnom pravcu Berane – Lubnice – Jezerine nijesu posljedica slučaja, niti isključivo tehničkih propusta u izvođenju radova. Riječ je o posljedicama dugogodišnjeg modela odlučivanja, u kojem su se infrastrukturni projekti države preplitalli sa privatnim interesima, uz snažnu političku podršku Demokratske partije socijalista i Bošnjačke stranke i javnu promociju najviših državnih funkcionera.
Đukanović promovisao projekat
Izgradnja puta Berane – Lubnice – Kolašin snažno je promovisana tokom više izbornih ciklusa. Tadašnji premijer Milo Đukanović lično je obilazio trasu radova i upravo na toj lokaciji organizovao konferencije za medije, poručujući da put predstavlja ključnu pretpostavku za „puno korišćenje turističkih potencijala Bjelasice i razvoja sjevera“.
U istom političkom narativu, tadašnji predsjednik države Filip Vujanović je u javnim nastupima ovaj put označavao kao „projekat vijeka za Berane“, koji će „otvoriti sjever i skratiti put ka Kolašinu za desetine kilometara“.
Godinu ranije, projekat je najavio tadašnji direktor Direkcije za saobraćaj Veselin Grbović, precizirajući vrijednost prve dionice i najavljujući izgradnju dugog tunela kroz Bjelasicu, bez javno dostupne analize ekonomske isplativosti takvog zahvata na regionalnom putu.
Ugovor o izgradnji i rekonstrukciji dionice Lubnice – Jezerine, duge 13 kilometara, od kojih se tri kilometra odnosi na tunel„Klisura“, potpisan je 2016. godine, u mandatu tadašnjeg ministra saobraćaja Osman Nurković, a projekat je predstavljen kao strateški, bez ozbiljne javne rasprave o rizicima i pratećim privatnim interesima.
Put sa “dvije namjene”
Već tokom izgradnje prve dionice puta Berane – Lubnice, zabilježeni su ozbiljni problemi: višestruka oštećenja cjevovoda gradskog vodovoda, višednevni prekidi vodosnabdijevanja i masovno trovanje stanovništva Berana. Umjesto da ti incidenti dovedu do obustave radova i revizije projekta, izgradnja je nastavljena.
Prema dostupnim podacima i svjedočenjima sa terena, u trup državnog puta su već tada ugrađivani cjevovodi i infrastrukturni elementi namijenjeni privatnim mini-hidroelektranama, čiji je suvlasnik kompanija Bemax, koja je i izvodila radove na pošetnoj dionici, čime je put od samog početka korišćen i kao tehnička infrastruktura za energetske projekte.
Hidroelektrane uz državni put
Kompanija Bemaks bila je izvođač radova na početnim dionicama puta, ali istovremeno i koncesionar, odnosno suvlasnik u projektima više malih hidroelektrana u slivu Lima i Beranske Bistrice. Za te projekte, put je bio neophodan kao pristup, ali i kao koridor za polaganje cijevi i drugih instalacija.
Na taj način, državni put je praktično poslužio kao besplatna infrastruktura za privatne energetske investicije, dok su troškovi izgradnje i kasnijih sanacija pali na teret države.
Nova dionica, isti obrazac, Nurkovićev korupcionaški ugovor
Na dionici Lubnice – Jezerine, kao glavni izvođač radova pojavljuje se kompanija Euroasfalt, dok je Bemaks angažovan kao podizvođač. Upravo taj angažman omogućio je da se nesmetano ugradjuju cijevi za privatne hidroelektrane u trup puta dugog 13 kilometara. Jasno je da ova saradnja nije bila slučajna, i da je svaka partija u njoj našla svoj interes. Demokratska partija socijalista je nastavila svoj biznis gradnje mini hidroelektrana, dok je Bošnjačka stranka bila zadovoljna angažovanjem Euroasfalta, kompanije koju povezuju sa Izetbegovićem. Kroz ulogu podizvođača Bemaxu je omogućeno dalje polaganje cijevi privatnih hidroelektrana u trup državnog puta, sada pod okriljem novog ugovora.
Iako su radovi na samom putu dionici Lubnice – Jelovica završeni, formalno završeni, usled velikih padavina ovih dana dolazi do pomjeranja tla, pucanja cjevovoda na MHE Jelovica i novih oštećenja saobraćajnice, što dodatno potvrđuje štetnost samog projekta.
Oleg Obradović od Telekoma do urušavanja puta
Ministarstvo saobraćaja je podnijelo nekoliko prijava tužilaštvu vezano za gradnju ovog puta, prije svega na troškove koji su od momenta ugovaranja do momenta završetka duplirani. Posljednji put su tužilaštvu informacije o ovom projektu dostavljene u julu 2025. godine, i po saznanjima IN4S Specijalno policijsko odjeljenje prikuplja informacije o samom projektu.
Hronologija pokazuje da su ključne političke odluke, ugovori i promocija projekta doneseni i vođeni u periodu ranijih vlada, uz aktivno učešće tadašnjeg državnog vrha. Put Berane – Kolašin nije samo infrastrukturni problem on je studija slučaja o tome kako se javni projekti pretvaraju u logistiku privatnih interesa, a posljedice ostaju trajni teret građana. Pitanje je da li će za ovo neko da odgovara. Odgovornost za urušavanje puta za sada je preuzeo Oleg Obradović, DPS tajkun, učesnik afere Telekom. Odgovornost za Telekom je izbjegao, da li će i za ovu zloupotrebu.
