Ko nije čitao različite istorijske izvore taj ne može da sudi ili daje bombastične izjave kakve su se juče u emisiji OKO (rts1) mogle čuti. Svaki od sagovornika je vukao na svoju stranu: Šerbo, Aleksandar, Nikola, Budimir). Autor (ili voditelj) emisije je otišao polupripremljen a onda u etar pustio sve da sam narod zaključuje. Narod kao narod, zaključiće šta mu srcu milo.
Ali idemo redom. Povod je podizanje pa uklanjanje spomenika Vojvodi Pavlu Đurišiću. Opšti utisak je (kako reče i Šerbo) da je Crna Gora partizanska. Ozbiljno zagazila još 40 –tih godina u bratoubilački rat i do danas se nije izvukla. Naprotiv, s vremena na vrijeme, komunistički naslednici podgrijavaju tu temu i provlače je kroz antifašizam i antinacizam. Mislim da ni danas ne znaju tu razliku. 40-te su služile za obračun među sobom a to se nastavilo i danas. Za obračun među montenegrinima i srbima u Crnoj Gori. Montenegrini su pobijedili i to su naslednici partizana. Srbi su poistovjećeni sa četnicima i to će ih pratiti dok je srpskog uha na našim prostorima. Lokalni sukobi i netrpenjljivost juga prema sjeveru je odmah posle rata isplivala, otvoreno i ogoljeno. Srbi su najgori… svi ostali su patriote i borci za slobodu i pravdu i istinu. Ali po njihovim aršinima.
Šerbo vješto provuče tezu da je Osman Rastoder patriota i da je razlika između njega i Pavla ogromna. Namjerno sakri da je Osman komandovao muslimanskom milicijom i da je primao platu, hranu i oružje od Italijana. Vojvoda Đurišić je to radio od februara 1942-ali da bi se bio sa komunistima i skojevcima. I naravno sa zločincima protiv Srba.. Nijesu Srbi od radosti već od muke pjevali: Oj Osmane Rastodere, ide Pavle da te dere. U Vojvodu su imali nadu daih zaštiti ali i da ih osveti. A šte je tjeralo Osmana da udari na komšije. Da ih pobije, opljačka i preplaši. Štitio ih sigurno nije. Osman se bio protiv svih Srba. Sakri Šerbo da kaže šta je Osman uradio u Velici i Gornjoj Rženici. Sakri podatak da Rastoderi vuku korijene sa Kosmeta i da su doseljeni posle berlinskog kongresa (1878) na prostore Stare Raške. Više od 30% „muslimanskog življa“ na tim prostorima je albanskog porijekla. Kako tada, tako su i danas remetilački faktor između domaćih Muslimana i Srba. Geni zlotvora im ne daju mirovati. Ako si pošten, priznaj Šerbo šta su muslimani šiptari radili prilikom povlačenja srpskoj vojsci. U Balotićima su ubili 600 srpskih vojnika koje su na prevaru namamili, izuli, skinuli do gole kože a onda se iživljavali nad njima. Samo 8 vojnika je uspelo da se izvuče i da ispriča cijelu priču. Šta su muslimani šiptari radili po Čakoru oblačeći se u srpske uniforme i na kraju su kulminirali Velikom. Kao poražavajući podatak za tebe neka ti bude i misao onih momaka iz Petnjice da će Osmanov lik i djelo ali i ulica živjeti u njima zanavjek. Ako si istoričar i borac za pravdu hajde da je istjeramo do kraja. Tvoji su dobri a moji su loši.
Aleksandar Stamatović se pojavljuje sa podacima u najavi. Evo ti Aleksandre podatak o Balotićima. Pomenuo si korijene iz Prvog rata. Ajde sad podsjeti narod na taj događaj. Bićeš remetilački faktor mira i stabilnosti Crne Gore.
Aleksandre, u beranskoj bolnici su se liječili srpski vojnici koji su se povlačili. Umrli su i sahranjeni pored Manastira Đurđevi Stupovi. Kolege koje su mi ovo ispričali u Beogradu (jedan je Beranac a drugi beranski zet) su mi dali podatke o tome.
Evo ti prepis originala:
Brdo Ristovac kraj manastira Đurđevi stupovi. U dokumentu se navodi kao vojničko groblje. Dokument nosi br. 505 od 21. juna 1921. godine. U potpisu je Sresko načelstvo Istok. Verovatno se radi o novembru i decembru 1915. godine kada se srpska vojska povlačila preko Albanije.
U aktu broj 520 od 18.02.1921. Okružnog načelštva Peć postoji izveštaj kapetana profesora Kostića: „Vojnici su umirali u Beranskoj bolnici i u logoru. U beranama je umrlo oko 70 vojnika i sahranjeni su u groblju kod crkve Đurđevi stupovi“ stoji datum od 22.01.1921. godine a u potpisu Todor Lekić, policiski pisar – Istok.
U Arhivu Jugoslavije postoji i Izveštaj br. 580 od 24. HI (verovatno 1920.) i 06.01.1920. namjesnika Protopresviterata Al. Borovića (u dokumentima je i prezime Bojović, pisano je rukom pa je teško pročitati prezime) o preduzetim mera o održavanju grobova i grobalja
Navodi se da nemaju evidenciju sahranjenih, prilikom povlačenja
Akt broj 11569 od 5.11.1920 Ministarstva Vera spominje pored groblja u Berana ma i 25 grobova u Bijelom polju.
Spomenuti namjesnik Protopresviterata A. Borovića (moguće je da je prezime Bojović) u izveštaju navodi: „da je sasvim nemoguće doći do tačnog broja i ličnih podataka o vojnicima u odnosnom groblju sahranjenih (misli se na Berane i groblje kod manastira Đurđevi stupovi), jer je sahrana vršena u vreme odstupanja srpske vojske kroz ove krajeve i opšte evidencije srpskog življa, a opštinska uprava u Beranama bila je prešla u ruke muhamedanaca, te ovi nisu vodili računa o tome koga i gde sahranjuju“ iz akta br. 440 od 14.septembra 1920. u potpisu je Namjesnik Al, Bojović
U istoj fascikli nalazi se i podatak da u Beranama na groblju kraj manastira-crkve Đurđevi stupovi ima 28 grobova i da su tu sahranjivani srpski vojnici umrli u beranskoj bolnici bez bez znanja paroha manastira. Navodi se da su u svako grobno mesto sahranjivana 2-3 vojnika bez krstača.
Slobodna procena je da je na tom mestu sahranjeno od najmanje 56 do 84 srpska vojnika
Jedan od mojih sagovornika je prošle godine obišao taj prostor. Crkvenjak iz Manastira je bio grub prema njemu a čovjek je tražio da razgovara sa nekim višeg ranga da bi se taj prostor ogradio i napravio zajednički spomenik. Čovjek se vratio u Beograd i nije mogao da vjeruje šta je doživio u svojim Beranama. Evo ti Aleksandre samo dio podataka koji sam dobio od tih ljudi. Ima toga još mnogo.
Budimire, tebi kao političaru i Srbinu čast. Balansirao si ali opet nijesi rekao ništa.
Mladi Nikola Zečević ne zna ni gdje je pošao ni gdje je došao. Sramota ko je govorio o Crnoj Gori. Mladić miješa pojmove ko je bio patriota a ko zlotvor. Čas su to četnici a na kraju su to partizani (pominje maskr u Baru). Mladiću, ne pričaj više i ne pojavljuj se. Ličiš mi na one Srbe koji se savijaju kako vjetar duva (kako je Cvijić promijenio ime Trojanske planine u Prokletije i Radenovića vrela u Alipašine izvore, kako je pukovnik Janković prodao teritoriju Crne Gore Albaniji i dr.). Ne znaš svoju istoriju, sa tobom je lako baratati. Još ako si iz Vinicke, još si ih više ukopao (mislim na onaj partizanski dio Vinicke).
Draga redakcijo
Sve što je dato u prvom ali i u ovom tekstu je provjerljivo. Kolege koje su mi dale podatke su čestiti ljudi i ozbiljni istraživači. Neke podatke je bolje i ne objavljivati. Pobiće se potomci. Debelo smo zagazili u mržnju jedni prema drugima. Ona nam neće donijeti bolji život. Sa braćom muslimanima da sjednemo i da se ljudski dogovorimo. Takav dogovor su napravili i mudri starci 1941 godine (poličani i starci iz Petnjice i Trpezi). Našao se jedan koji je to prekršio. Komunisti su zbog svog interesa uspjeli svu mržnju da zataškaju (gurnuli su je pod tepih). I danas na našim prostorima ima umnih i čestitih ljudi koji su za zajednički život jer smo iz jednog korijena. Šerbo i njemu slični na našoj strani ne mogu da razgovaraju jer su već ideološki opredijeljeni i mržnjom zadojeni. Mi smo jedno: i braća i kumovi i prijatelji.
Šerbo, ne miješaj se u naše odnose. Poslušaj svoje starije i mudrije koji su mudro ćutali i čekali šta će vlasi među sobom da riješe. Među našim ljudima (Srbima) treba naći pametne i umne da riješe sukobe između partizana i četnika i montenegrina i Srba. Tada ćemo izaći i naći zajednički jezik sa braćom muslimanima. Ili ćemo ostati ukopani u istoriji i držati se svojih plotova ili ćemo staviti ključ na vrata prošlosti i nastaviti da živimo kao normalan svijet. Dajmo biste na groblja (i partizana i četnika i muslimana-vođa milicije). Trgovima, ulicama, školama, ustanovama dajmo imena naučnika, sportista i čestitih ljudi. Ako ovako nastavimo nećemo daleko stići..
Piše: B. D.
