„Računajući valjda na plitkoumnost i kratko pamćenje Crnogoraca, premijer nam sugeriše da je odricanje od sakralnog blaga i kulturno-istorijskog identiteta Crnogoraca politički podvig kojeg treba proslaviti. Za toliko bezobrazluka nije dovoljno biti samo veleizdajnik i patološki lažov, treba biti i bez trunke morala“
Bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović reagovao je na autorski tekst premijera u tehničkom mandatu Dritana Abazovića.
Reagovanje Đukanovića prenosimo u cjelosti:
„Nadao sam se da neću morati ponavljati veoma tešku, ali tačnu ocjenu-da je potpisivanje Temeljnog ugovora od strane premijera Dritana Abazovića sa SPC najveća izdaja Crne Gore nakon 1918. Ipak, moram, jer današnjim hvalospjevom povodom godišnjice te veleizdaje premijer potvrđuje i svoju osobinu besprizornog manipulatora.
Računajući valjda na plitkoumnost i kratko pamćenje Crnogoraca, premijer nam sugeriše da je odricanje od sakralnog blaga i kulturno-istorijskog identiteta Crnogoraca politički podvig kojeg treba proslaviti. Za toliko bezobrazluka nije dovoljno biti samo veleizdajnik i patološki lažov, treba biti i bez trunke morala.
Vrijeđajući zdrav razum Crnogoraca nadrobio je u obražloženju tog svog nedjela sve što jednom šarlatanu može pasti na pamet.
Sami taj čin ima dugu predistoriju složenosti crnogorsko-srpskih odnosa. Ali, da ne miješamo ozbiljne teme naših istorijskih nesporazuma sa političkim djelovanjem jednog lakosjenastog, vlastohlepnog, izdajničkog marginalca… Koji je sebi dao za pravo da u cilju dopadljivosti nekim inostranim mentorima ponavlja epohalnu političku glupost kako su tobože balkanski nacionalizmi inspirisani korupcijom. Pa ispada da je više od 8 hiljada ljudi u Srebrenici ubijeno iz koruptivnih pobuda. Tako sudi pamet i moral slučajnog premijera Crne Gore.
No, povodom njegovog današnjeg slavlja važno je podsjetiti se nekih datuma iz novijeg doba.
Crna Gora je i u ratovima 90-ih i u bombardovanju SRJ ‘99. potvrdila svoju otvorenost, humanost, požrtvovanost, solidarnost…Da to nije bio slučajan uzlet potvrdila je politički i 2022. godine dajući najvažniju političku poziciju u državi pripadniku manjinskog naroda, koji je na izborima zavrijedio nekoliko procenata podrške. Možda bi neko mogao pokušati da relativizuje taj veliki iskorak savremene Crne Gore u afirmaciji multietničke demokratije tvrdnjom da je to bilo iznuđeno oslobađanjem od dotadašnje apostolske Vlade koja je sve radila da građansku i sekularnu Crnu Goru preobrati u srpsku i teokratsku državu pod upravom SPC. Ali i to bi bila manipulacija Abazovićevog tipa po receptu vlasnika Vijesti, njegovih kreatora, da se napravi što mutnija močvara u kojoj se sve što vrijedi obesmišljava i relativizuje. Ali niko ne može da ospori da je Crna Gora davanjem premijerske funkcije predstavniku manjinskog naroda bez izbornog povjerenja napravila korak od sedam milja, što je nezamislivo ne samo u regionu, nego i u širem okruženju, u demonstraciji iskrene pripadnosti političkom modelu multietničke demokratije.
I kako nam je to Abazović vratio? Tako što je dao sebi za pravo da zakulisno (ubijeđen sam iz koristoljublja) iza leđa stručne, naučne i dobrog dijela politički relevantne javnosti, preko koljena presijeca istorijske, viševjekovne kontroverze crnogorsko-srpskih odnosa. Tako što će se tim potpisom odreći kulturno-istorijskog i nacionalnog identiteta Crnogoraca, a time i realnog osnova za postojanje nezavisne države Crne Gore. Izlazeći u susret ideolozima i političkim protagonistima velikosrpske ideje o Crnogorcima kao cvijetu srpstva i Crnoj Gori kao ‘srpskoj Sparti’. Poništavajući time herojsku tekovinu odbranjenog prava na slobodu i nezavisnost naših predaka, od Petrovića, preko komitskog pokreta, 13.julskih ustanika i partizana do političke generacije Jovanovića, Milatovića, Đuranovica, Žarkovića, Brajovića, Orlandića… koji su se u vremenu socijalističke Jugoslavije promišljeno i hrabro suprostsvljali asimilatorskim nastojanjima iz susjedstva. Naš nesrećni premijer bi sve to da poništi i da zatre i sjećanja na ta istorijska dostignuća. Ne vodeći računa o činjenici da to njemu ne pripada. Ni po kojem osnovu.
Sjetimo se samo koliko smo puta od predstavnika bošnjačkog i albanskog naroda u Parlamentu čuli da ne žele da presuđuju u crnogorsko-srpskim političkim nesporazumima koji imaju duboke istorijske korijene. Iako je građanska Crna Gora državni dom svih nas zajedno, ovaj rezon poštenih i odgovornih ljudi zasluživao je i zaslužuje apsolutno poštovanje. Ali ne i Abazovića. Mnogi ljudi znaju kako sam se energično suprotstavljao svima koji su zamjerali što smo dali podršku jednom Albancu da dođe na čelo Vlade. Govorio sam i opet ponavljam: jedino što u njemu vrijedi je to što je Albanac. Koliko i sledbenik autentične ukorijenjene tradicije Albanaca u Crnoj Gori, to je drugo pitanje.
Njemu svakako ne pripada pravo da rješava tako značajne probleme ni po osnovu niskoprocentnog izbornog legitimiteta. A još manje da tu veleizdaju proslavlja kao podvig i da se ruga sa zdravim razumom i dostojanstvom Crnogoraca. Mogao je sačekati jos 20-ak dana pa da slavi nezapamćeni jednogodišnji rekord vršenja vlasti nakon izgubljenog povjerenja u Parlamentu. Izgubljenog upravo zbog tog istorijskog nedjela kojim se hvali. Vjerujem da nije daleko dan kad će Abazović za veleizdaju snositi odgovornost, ne samo politički. Čega se pametan stidi, Abazović se očigledno time ponosi. Ne vidi da je politički osramoćen za sva vremena“, navodi se u reagovanju Đukanovića.
