Da nije bilo pogrešne „vanjske“ politike DF-a, Jakov Milatović nikad ne bi postao predsjednik Crne Gore, žena mu se ne bi zaposlila u CEDIS-u, kum postao gradonačelnik, a tetka odbornica.
I to sve zahvaljujući nama krezubim i retrogradnim Srbima i Rusima koji su dobri samo kad treba da glasaju za njega. A kad je kao ministar ekonomije učestvovao na Peterburškom forumu, je li to tad bilo u skladu sa vanjskom politikom, ili se radilo o Milatovićevoj ličnoj politici?
Nažalost, od veljeg Srbina i Rusa u izbornoj kampanji, Milatović se, iako godinama mlad, pretvorio u ona dva džangrizava đeda iz Mapet šoua koji do podna mrze sebe, a od podna čitav svijet.
A to što je Milatović naumio da u Moskvu pošalje nekog svog kadra ili člana familije, kako bi bio nečiji špijun, a ne ambasador, više ne govori o njemu, nego o onima od kojih prima instrukcije. Ono što je sigurno, DNP mu neće slati špijune i one koji mrze Rusiju i ruski narod jer takvih u našim redovima nema, a Milatović uvijek može predložiti svoju tetku za ambasadora u Moskvi. I nemamo dilemu da bi DPS podržao takav predlog, jer bi tako i njihov nekadašnji član dobio visoku funkciju.
