Demokratska narodna partija (DNP) odlučila je da napusti Vladu Milojka Spajića, ističući da Vlada nije prihvatila njihove ključne inicijative, uključujući pitanja srpskog jezika, dvojnog državljanstva i normiranja istorijske trobojke kao narodne zastave. Povlačenje ministara DNP-a, uključujući Maju Vukićević i Miluna Zogovića, kao i prekid podrške gradonačelniku Podgorice Saši Mujoviću, izazvalo je različite reakcije u crnogorskoj politici.
Iz perspektive mnogih Srba koji žele konkretne rezultate, a ne simbolične žrtve, potez DNP-a postavlja ozbiljna pitanja: Šta su Srbi dobili ovim izlaskom iz vlasti? Povlačenje iz izvršne vlasti oslabljuje direktan uticaj na zakone, budžete i donošenje političkih odluka. Kritičari upozoravaju da napuštanje Vlade godinu dana prije izbora 2027. može dugoročno smanjiti poziciju Srba u Vladi, posebno ukoliko NSD odluči da napusti vlast zajedno sa DNP-om, što bi otvorilo vrata povratku DPS-a u vlast.
Koalicioni rizici: NSD ostaje ili izlazi?
Nova srpska demokratija (NSD), dugogodišnji partner DNP-a, ključna je za dalju političku dinamiku. Ako NSD ostane u Vladi, srpski uticaj ostaje prisutan kroz tu partiju, a DPS se teško vraća. U slučaju da NSD napusti vlast, parlamentarna većina bi se raspala, čime DPS dobija priliku da preuzme kontrolu, a pozicija Srba u izvršnoj vlasti znatno bi se oslabila.
Lokalno pitanje vs. nacionalni interes
Povod za povlačenje DNP-a bio je lokalni spor u Botunu oko kolektora za prečišćavanje otpadnih voda. Iako je ovo pitanje važno za lokalnu zajednicu, mnogi Srbi smatraju da lokalni incident ne bi smio biti razlog za gubitak političke snage u Vladi. Ostankom u vlasti, DNP bi imao direktnu moć da pregovara i utiče na odluke, dok sada sve mora biti rješavano iz opozicije, slabijom pozicijom za srpska pitanja.
Jačanje partije ne smije biti važnije od jačanja prava i uticaja naroda. Principijelnost je važna, ali bez konkretnog uticaja u Vladi, srpska zajednica riskira da ostane bez stvarne moći da zaštiti svoja prava.
DNP-ova odluka da napusti vlast zbog odbijanja inicijativa i lokalnog pitanja možda je principijelna, ali iz perspektive mnogih Srba – kontraproduktivna:
Može oslabiti uticaj Srba u Vladi Crne Gore.
Otvara vrata povratku DPS-a u vlast ako NSD ne ostane.
Lokalni incident poput Botuna ne smije biti razlog za gubitak političkog uticaja.
Na pitanje šta su Srbi dobili ovim izlaskom iz vlasti, odgovor nije jednostavan. U godini pred izbore 2027., srpska zajednica suočava se s teškim izborom – princip ili uticaj? Identitet ili politika moći? Odgovor će oblikovati njihov položaj u godinama koje dolaze.
