U toj stranci Milatovića vide kao najozbiljnijeg pretendenta na predsjedničku funkciju.
„Ukoliko zadrži predsjedničku fotelju, onda bi se moglo štošta ponovo organizovati i vratiti na stare režimske staze sa korumpiranim institucijama, organizovanim kriminalnim grupama, Milovim obijesnim tajkunima i naravno vaskrslim DPS-om. Ukoliko ne, ukoliko se neki Jakov usudi da osvoji koji procenat više narodne volje, utoliko se ruši i poslednja nada da će se obnoviti Milova privatna država u kojoj je jedan telefonski poziv, Milov, mijenjao sve.
Zato je bilo potrebno na Cetinju objasniti onome ko se drznuo da pomisli da bi mogao Đukanovića zamijeniti na mjestu predsjednika da može loše da se provede.
Da mogu da ga guraju, psuju, udaraju. Da mogu da dođu do njega i da se sljedeći put možda neće završiti na psovkama“, navode iz Demohrišćanskog pokreta.
Zato su, kažu, podržali Jakova Milatovića, kako bi se, kako su kazali, „konačno završila Đukanovićeva era, kako bi izbjegli da u nekim budućim izbornim trkama nekome padne na pamet da, uz mafijaški potpis, traži svoje predsjedničko, premijersko ili bilo koje drugo mjesto u državnim institucijama“.
