Zabrinjavajuće je koliko su evropski poslanici pristrasni i koliko im je pripadnost vlastitoj grupi u okviru Evropskog parlamenta važna i važnija od sagledavanja očiglednih činjenica.
Nisam očekivao od Tomsa Vajsa da tako direktno optuži Milana Kneževića i pride Akeksandra Vučića za kordiniranu akciju rušenja evro puta Crne Gore? Vajs se svojski potrudio da zaliči na člana predsjedništva URA, te da otkrije toplu vodu i raskrinka zavjerenike u vezi sa gradnjom Postrojenja za preradu otpadnih voda (PPOV) u Botunu?
Da je skraćenica postrojenja POPOV, a ne PPOV, razumio bih frustraciju jer bi tako nepodnošljivo ukazivala na Rusiju i državni udar? Ipak, nismo još uvijek svi poblesavili nego bi valjalo da malo pitamo i da se uloži napor da se ponešto i odgovori.
Da, i ja mislim da nam je to postrojenje neophodno te da je strašno i sramno da ga gradimo pod pritiskom ispunjavanja agende o EU članstvu.
Zar „ekonomski tigar Balkana“ kako je DPS zvao Crnu Goru nije mogao makar, od sticanja nezavisnosti, ako ne i od 1991. godine, da riješi problem nepređenog mulja, otpadnih voda i životne sredine, nego nas danas Tomas Vajs uči kako, gdje i pod kojim uslovima treba da kakimo, a da ne potonemo do guše u svojim fekalijama.
Dakle, nije da je baš normalno da mi iz Podgorice prerađujemo otpadne vode, mulj, organsko i neorgansko smeće, na teritoriji Zete? Ako se dogovorimo da je tako, onda ćemo lakše ići dalje, zar ne?
Možemo li, ipak, od nekoga u ovoj našoj državi dobiti par odgovora, a da ne bude kriv Vučić ili prije njega Milošević i Karađorđevići?
Možemo li u mjesec dana organizovane i smislene kampanje od strane Glavnog grada i Vlade razriješiti nedoumice i objasniti ljudima rizike?
Gdje će zapravo biti spalionica mulja?
Mora li biti u Botunu ili ne mora?
Koliko će nas koštati njeno izmještanje drugdje, recimo na Deponiju?
Možemo li se opredijeliti za anaerobnu digestiju (nema spaljivanja)?
Koliko bi nas to koštalo?
Ako, ipak, mora spalionica onda se pitamo kako bi se transportovao mulj do nove lokacije – kamionima, vagonima… (obje mogućnosti funkcionišu u Evropi)?
Da li je tačno da se radi o zastarjeloj opremi?
Možel li Javni medijski servis zbog prvorazrednog javnog interesa, uputiti svoju ekipu gdje god po Evropi i napraviti dvije ili tri emisije o tome kako funkcionišu slična postrojenja? Možemo li čuti i vidjeti šta govore ljudi koji žive u neposrednoj blizini takvih objekata? Možemo li čuti šta o tome misle zaposleni? Možemo li umjesto Vajsa i domaćih eko-sručnjaka saznati šta o tome misle naučnici kojima je ta oblast posao i poziv?
Zar ne bi bilo korektno, ljudski, pametno i odgovorno da smo sve ovo saznali prije nego je počelo „muljanje“ i „namazivanje“ svih koji su bili protiv gradnje?
Zašto se polazi od tvrdnje da je normalno seliti vlastiti otpad bilo koje vrste nekome drugome pod nos?
Zašto su ljudi targetirani kao izdajnici i neprijatelji samo zbog toga što brane svoje, tvrdoglavo i uporno, pa makar bili namjerni ili neinformisani?
Može li Tomas Vajs da objasni svoju tvrdnju da je Aleksandar Vučić preko Milana Kneževića riješio da sruši evropski put Crne Gore?
Je li ikoga, barem s kraja obraza, stid što se vodi ovakva kampanja protiv Zećana? Jesu li nam prijatelji i komšije iz Zete krivi zbog toga što smo se uneredili do guše, što je Podgorica grad nad septičkim jamama i kanalizacionim cijevima koje decenijama bez ikakve prerade izlivaju hiljade tona „otpada“ u korita Morače i Zete. Ko je kriv što nikad niko nije ni pokušao da utvrdi koliko je to trajno upropastilo našu životnu sredinu?
Lako je braniti Sinjajevinu jer koliko god je „napadali“ moćnici s njima je bilo lakše nego sa sobom i svojim strašnim navikama.
Da je „otac nacije“ uložio i deseti dio novca koji je nemilosrdno ubacivao u Prvu Banku, u privatne inicijative, male hidroelektane, košarku, rukomet i nezavisnost davno i prije nego se pojavio Vučić, završili bismo posao i bili srećna zemlja. Zna li Tomas Vajs da smo mi umjesto u kolektor pumpali pare u Olega Deripasku?
Ne potcjenjujte ljude i ne bagatelišite njihovo pravo da žive normalnim životom. Niko se nije okrenuo protiv nas nego smo konačno došli do ruba provalije. Ona čuvena krilatica „Misli globalno, radi lokalno“ danas i zvuči i miriše drugačije.
Prije ove spalionice mulja u Botunu morala se napraviti jedna na sred Podgorice da kroz nju projezde svi koji su tobože radi Crne Gore pjevali u njenu slavu i nuždili po njenoj sadašnjosti i budućnosti.
