DPS pravi veliku istorijsku štetu.
Oni su obrazac ekstremne, radikalne ljevice. Ipak, potpuno svjesno igraju tu zapaljivu igru i guraju državu u međuetnički sukob.
Postoji onaj petparački izgovor da zapravo male stranke, i dio NVO, guraju DPS u naci-ekstremizam, a da bi DPS želio nešto drugo da nije tog pritiska?
Po srijedi je velika laž jer je DPS odavno postao kolektor mržnje.
Pokušaj da se srpski narod odgura u navodno „sveprisutni Ruski Svijet zlokoban je i razarajući za Balkan – Rusi su danas meta pa ih nezaboravno treba vezati u čvor sa Srbima kako bi neko jači od domaćih budaletina okončao sudbinu i jednih i drugih. Ruski svijet, međutim, nikada nije podrazumijevao ni Srbiju ni Srbe, nego prostor bivših Sovjetskih Republika u kojima žive Rusi i to u ogromnim procentima.
DPS, ustvari, neprekidnom stigmatizacijom svega srpskog, neskriveno legitimiše Srbe kao dozvoljenu i opravdanu metu za razračunavanje, i to svim sredstvima.
Srpski svijet ili srpstvo (meni draži termin) nije nikakva vojna i velikodržavna politika nego prosta potreba da se kulturološki i nacionalno povežemo u regionu koji je od jedne zajedničke države dogurao do mnoštva državica kojima često upravljaju strane službe i interesi.
Ipak, DPS pravi najveću štetu Crnoj Gori i Crnogorcima stalnim atakovanjem na Srpstvo čije je rodno mjesto i matiči list upravo ovdje, u Staroj Crnoj Gori i Brdima.
Pokušaj da se ocrni Srbija i njena sadašnja, ali i svakidašnja, odnosno, bilo koja vlast; da se prekine svaka veza sa, opet, navodnim auokratijama u Srbiji i Republici Srpskoj, predstavlja jadni i neinventivni novi pokušaj razgradnje starim „zapadnim alatima“.
Koliko juče sve isto je korišteno kao argumentacija protiv bilo koje vlasti ili vladara u Srbiji. Niko i nikada nije bio po mjeri crnogorskih eksremističkih grupa.
Što su duže u opoziciji DPS je radikalniji i mržnja prema Srbima je neskrivenija. Istovremeno, a na sreću, nemoć te strukture proporcionalna je mrziteljstvu koje isijavaju. Nedostatak snage razjareno ih ogoljava i razlaže.
Da ima racionalnog u DPS politici znali bi da je urlik i agresija na srpstvo njihova politička končina.
Oni vjeruju da su nam konačno doskočili sa „Crkvom Srbije“? Sada su se sjetili da je to „registarsko“ ime za SPC te da time definišu stvari, odnosno, da će time „istjerati Crnogorce iz tuđe Crkve“? Naprotiv, opametiće i one koji još uvijek vjeruju da je crnogorsko srpstvo nešto drugo i drugčije od srpstva drugdje? Nema, međutim, odavno ograđenog i razgrađenog srbovanja – posto, ili ga ima ili ga nema; a ima ga dovoljno da se odbrani.
Ako bi rigidni DPS pobijedio sa svojom žalosnom postavkom i prozivkom „Crkve Srbije“ onda bi tek shvatili kakvu su glupost napravili – „Crkva Srbije“ direktno inplicira i „Narod Srbije“ pa treba „ohrabriti“ suludu politiku iz Rastoka da se dovrši do samouništenja.
Cirkus po opštinama, najavljen od poslanice Kuč, u kojim su srpski narod i srpski jezik dominantni, pokušaj je davnjenika da se izvadi iz jame koju je sebi iskopao. Lakonski, ali i lažovski, DPS smatra da je država ugrožena u Beranama, Pljevljima, Nikšiću i Novom? DPS će da je spasi!?
Država, i to ona DPS-ova, zapravo je opljačkala i razorila upravo ove opštine.
U ovim gradovima UDBA DPS-a je ispisivala najstrašnije grafite mržnje i poruke zla. koje su u udbaškim medijima pripisivane „srpskoj omladini“ navodno napujdanom iz Beograda i Banjaluke.
Preživjeli smo.
DPS će pokušati isto ili slično i ovoga puta. Treba im odgovoriti mirom i prezirom, a ko mora nešto da kaže može poručiti njihovom počasnom predsjedniku i jednom dijelu njih:
Vidimo se u sudnici!
Vidimo se u pravdi!
