Nemoj da lažeš ko si i od koga si!
Bolje je da ćutiš nego da lažeš, ali je „ne znam“ pošteniji odgovor od onoga „neću“ ili ,“ne smijem“ da ti kažem.
Ako si postao nešto drugo, neko drugi i drugačiji od đedova i prađedova, nemoj da misliš da si im se osvetio – nisi ni prvi ni poslednji.
Ako je pogriješio otac nemoj i ti, zato te i ima; da ispraviš grešku.
Ako ne vjeruješ nikome od svojih pitaj tuđina, on sigurno zna.
Ako ne vjeruješ: svojima, Petrovićima, Nemanjićima, Obiliću i Kosovu nije ni važno šta ćeš napisati.
Ipak, kako se god napišeš i potpišeš svi će izuzev tebe znati koji i čiji si.
Nemoj da lažeš zato što misliš da si pametniji; kad lažu i pametan i avetan su braća.
Lijepo je biti neko drugi, ali taj drugi nijesi ti – samo ti se kazuje.
Bolji od tebe su izginuli da ti ne moraš lagati.
Ako ne vjeruješ zapitaj se u šta nevjeruješ.
Ako ne vjeruješ nikome od vajkada, ako su ti sumnjivi praoci i pramajke, istorija i geografija, zapušteni odžak i zarasla kuća; idi na groblje, njega ti održavaju oni koji ti poznaju pretke, ne pitaj ništa, ćuti i čitaj.
Samo nemoj da lažeš i da rasplakuješ mrtve.
Goran Danilović
