Ima li i malo srama među umišljenom, neznavenom, zluradom i lažnom domaćom elitom?
Svako pominjanje osnovnog ljudskog prava – prava na jezik u državi u kojoj su prava stekli i višedecenijski lupeži i prevaranti, proglašeno je za provokaciju i skretanje sa evro puta!
Samo jadnici i lažovi, slabi ljudi i bolesni mrzitelji mogu tražiti izgovore da srpski jezik postane službeni. Bijedno je objašnjavati kako sad nije vrijeme.
Je li vas sramota da nečije pravo zabranjujete potrebom da moramo misliti na budućnost?
A zašto bismo čekali da dođe čas, neki drugi, neki podesniji i manje stresan?
Kako je bilo važno i najvažnije da proglasite crnogorski jezik službenim?
Kako je bilo važno da utvrdite komitski identitet?
Koga normalog je bilo ili ga je sada briga za vaše prioritete?
Vi hoćete građansku državu?
A zašto bi mene i nas bilo briga za vašu agendu „važnog“ ukoliko u njoj nema jezika mojih predaka, mog jezika, jezika moje djece?
Ko ste vi da uspostavljate prioritete na moju i našu štetu?
Šta?
Šta je problem izuzev što mislite da treba jahati i mrcvariti one koji trpe?
Važno je da pošaljemo dva vojnika da „obučavaju ukrajinske vojnike“, a nije važno što svoja prava decenijama traži najveća jezička grupa u našoj državi?
Važno je obuzdati inflaciju!? Pa što je ne obuzdate?
Je li kriv srpski jezik?
Dekoncetriše vas?
Važna je borba protiv mafije?
A je li vam smetaju da se izborite s mafijom djeca koja govore srpskim jezikom?
Treba da se povećaju plate?
Povećajte!
Radite šta vam volja: hapsite, lustrirajte, gradite, čuvajte šume, pašnjake, parkove: usvajajte zakone, sporazume, agende, evropska pravila. Stavljajte filtere na dimnjake, lisice na ruke, gradite nove gradove, krečite, ulijećite glavačke u Evropu, u Brisel, u dupe što se nas tiče, ali prekinite s bolesnom pričom: “ ne otvarajmo identiteska pitanja“!
Samo maloumni ljudi mogu povjerovati da je službenost srpskog jezika u Crnoj Gori smetnja da država bude država.
Zaista i zaista; je li vas sramota vaših jadnih teza o tome da nikad nije vrijeme za prava, za slobodu, za zahtjeve srpske jezičke većine?
Nema perverzije koja nije dobila i pravo i legitimitet, nema manjinske i većinske grupe koja nije zaštićena, nema siledžije koji nema pravo na pravo i pravdu, a naš jezik treba da sačeka.
Koga?
Šta?
Treba vi da nam odredite kada je vrijeme?
Vi treba da odlučujete o našem istorijskom, narodnom, ljudskom, građanskom pravu?
Jeste li vi normalni?
Ko ste vi?
Pa ogromna većina vas koji nas učite kada je vrijeme, ne umije čovječno da se ponaša, ni čovjekoliko, čak, a ne čovječno!
Vi čitate iz podsjetnika dok govorite o mojim pravima!
Našim pravima se ruši vaš koncept građanske države?
A što bi nas bilo briga za vaš koncept?
Vaš koncept je bio i ostao da tlačite čestite ljude i favorizujete bitange; da kradete od nas i uzimate za sebe! Treba nam konsenzus oko tako važnih pitanja?
A gdje je bio gospodin konsenzus kada nas niste pitali ništa? Jesmo li konsenzusom odlučili da pola države preživljava da bi par procenata sve pokralo i stavilo podase?
Vi ste kreteni ako mislite da ćemo mi u međuvremenu zaboraviti ko smo, od koga i gdje smo krenuli?
Nema konsenzusa, nema pogađanja o meni, o mom pravu i mom životu sa vama koji biste nas razapeli na jeziku i bez jezika.
Snagom vlastite volje, organizovanošću i upornošću doći ćemo do svojih prava.
Budite u to sigurni kao u to da će sjutra svanuti novi dan.
Srpski jezik će biti službeni u Crnoj Gori pa da će se sve agende pisati iznova, da će morati da se pretumba naglavačke bilo koji plan.
Naš jezik je stariji od svakog vašeg plana, od svakog vašeg vođe i svake vaše bajate ideje.
Uostalom, nismo planove zajedno crtali i dogovarili – nas ne obavezuju.
Piše: Goran Danilović
