Piše: Goran Danilović
„Rat“ je trajao dva sata, predsjednik Venecuele Nikolas Maduro je „zarobljen“ i transportuje se u SAD?
Kao da je u pitanju akcioni film najgore produkcije. Čak Noris?
Rano je za bilo kakvu ozbiljnu analizu ali samo par podataka;
Venecuela ima oko tridesetak miliona stanovnika, više od sto hiljada redovnih vojnika i regularnih rezervista oko desetak hiljada. To nije sve, imaju i više od 200. 000 milicije, gardu i specijalne jedinice.
I?
I ništa!
Za sat i po im je zarobljen predsjednik i njegova supruga. (izvor: Donald Tramp)
Ako se pokaže da je sve ovo istina Venecuela nema za čim da žali.
Dakle, mornarički specijalci su „prošetali“ i spakovali Madura za tili čas? Više vremena bi im trebalo za hapšenje kakvog teroriste u supermarketu.
Podsjećanja radi; SRJ je napalo i besomučmo nombardovalo devetnaest zemalja NATO, na čelu sa SAD, punih 78 dana. Ni jedan njihov vojnik nije kročio nogom na teritoriju naše države dok nije potpisan Kumanovski sporazum. Vojska se povukla sa KiM, a cijeli svijet se čudio da je vojna tehnika gotovo sasvim očuvana? Nijesu probili ni Košare ni Paštrik. Milošević je potom krenuo u obnovu i izgradnju zemlje, raspisao izbore i izgubio ih. Nakon svega, i nakon poraza, morao je neko da izda da bi bio isporučen Hagu.
Biće, ipak, da je izdaja u Venecueli požurila i da se nije radilo ni o kakvom vojnom spektaklu. Uostalom, sjetimo se Avganistana? To je ona ista američka vojska, samo nije isti narod. Decenijama već ne podnosim ljevičarske diktature širom svijeta, posebno u Južnoj Americi. Oni su očigledno sposobni da kontrolišu i maltretiraju svoj narod, ali ne i da uspostave ozbiljnu državu. Biće i da Nikolas Maduro i Ugo Čavez nisu ni izbliza isto?
