Đurašković očigledno ne zna posao gradonačelnika ali zna kako se politički opstaje.
I ko god upre prstom u njega i njegovu odgovornost biće ekspresno optužen i osuđen da je mrzitelj svega crnogorskog, Cetinja i države.
U Novom Sadu protestanti su tražili i traže ostavku gradonačelnika Milana Đurića zbog tragedije na željezničkoj stanici u kojoj je stradalo petnastoro ljudi.
Javnost, makar ne šira, ne može jasno zaključiti zbog čega je tačno kriv prvi čovjek Novog Sada, ali studenti i Novosađani ne odustaju; ključna poruka je „Ruke su vam krvave“!
Za dvije i po godine na našem Cetinju dogodile su se dvije stravične tragedije; dvojica Cetinjana ubila su ukupno dvadeset tri sugrađanina – prvi monstrum je ubijen u policijskoj akciji, a ovaj drugi se ubio.
Gradonačelniku prestonice Đuraškoviću niko ne traži ostavku, naprotiv, on pokreće proteste na kojima traži ostavke drugih.
„Država mora sistemski reagovati, sa jasnom odlučnošću i personalnom odgovornošću, kako bismo spriječili da se ovakvi nezamislivi događaji ikada više dese, jer to dugujemo žrtvama ovih strašnih zločina, njihovim porodicama i budućim generacijama, da bi gradili bolje, sigurnije i pravednije društvo.“
Ovo su riječi gradonačelnika Cetinja izrečene juče na komemorativnoj sjednici.
Da li je moguće da gradonačelnik ne uviđa svoju „personalnu odgovornost“?
Da li je moguće da nakon svega on može stati iza transparenta „Ruke su vam krvave“?
Zar ne treba da pogleda tom uvezenom transparentu u lice?
Zar u slučaju cetinjske tragedije gradonačelnik ne vidi svoju moralnu i insitucionalnu odgovornost, ne vidi je ni drugi, ponovljeni put – ne vidi je uopšte?
Moralne odgovornosti mora biti i u Vladi, u javnim opštinskim i državnim službama ali valjda je mora biti i kod gradonačelnika?
Koje su to akcije koje je on preduzeo između dvije zločinaćke tragedije? Koje su to analize? Koje su to stručne, medicinske i bezbjednosne procjene koje su urađene po njegovom zahtjevu? Koliko dopisa je poslao i napravio sastanaka sa ministrom zdravlja, sa specijalistima u specijalističkim ustanovama koje bi morale da poznaju ili prepoznaju dvojicu monstruma? Koliko sastanaka je napravio sa sadašnjim ili prošlim ministrom Unutrašnjih poslova?
Treba zaista imati obraza pa stati na čelo protesta kojim se traži krivac i krivica za tragediju na Cetinju, a biti istovremeno gradonačelnik?
Đurašković je dužan da podnese ostavku pa da protestuje.
Imao je za sve više vremena nego za traženje puta iz lavirinta zločina u koji je upao naš prestolni grad.
Nije propustio ni meni javno da se obrati i priprijeti mi Crnom Gorom i Cetinjem ako jedan od državnih fakulteta ne dobije reakreditaciju? Ignorisao sam to jadno i naručeno oglašavanje.
Imao je vremena da traži Titove posmrtne ostatke da se iz Beograda presele na Cetinje, da finansira i podstiče kićenje grobova i ograda državnim zastavama, a da ni jednu ne podigne u krugu kakve god novootvorene fabrike.
Nabusit, spreman za odbranu „časti i dostojanstva“ grada na čijem je čelu, a nesposoban da prepozna patnju ljudi kojima načelstvuje. Mitski junak sitnih zađevica i svađa i najnesposobniji gradonačelnik koji je hodio, a s jeseni i brodio, poljem ispod Orlovog krša. Borac protiv četnika iz oba svjetska rata, saveznik Tompsona i Severine, partizan i revolucionar najveći ikad od zgrade Zetske Banovine pa do kružnog toka, doživio je da povede proteste i traži moralnu i personalnu odgovornost svih koji su ćutali i prećutkivali, za razliku od njega koji je ćutao i prijetio zamišljenim neprijateljima Cetinja i Crne Gore.
Đurašković je umjesto da se opravda krenuo u napad. E, tako se to radi, napad je najbolja odbrana.
Đurašković očigledno ne zna posao gradonačelnika ali zna kako se politički opstaje. I ko god upre prstom u njega i njegovu odgovornost biće ekspresno optužen i osuđen da je mrzitelj svega crnogorskog, Cetinja i države. Tako biva, mali ljudi se kriju iza velikih floskula, samo Cetinje nema problem sa „mrziteljima“ spolja, sa četnicima i nacionalistima svih boja; ima problem sa gradonačelnikom koji je poslednji izdanak onih patriotskih vlada i ljubavi prema Lovćenu, koje su grad radnika i domaćina pretvorile u rezervat ličnog interesa koji se ne dijeli i tuge koja je samo cetinjska.
