Crna Gora, kako se god zvala u prošlosti, ona ili njeni današnji prostori, je govorila i stvarala na srpskom jeziku
Navijam za ovu ratobornost DPS-a i manjih partnera. Razloga je više ali je jedan ključni; manifestacija nemoći je očigledna, a nekadašnji „demokratski kapacitet“ se koprca između poslaničkih klupa.
Nedavno sam predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću poručio da je „ovaj DPS gori“ jer je jasno da se radi o ekstremizovanoj političkoj organizaciji koja ne brani političke principe nego tekovine ranijeg silovateljskog režima.
Bez trunke srama za njih su srpski jezik i njegovi govornici produkt „beogradskih politika“? To nije samo uvredljivo nego miriše na nikad istrijebljeni fašizam sa prostora Evrope.
Smije li se u svijetlu toga zapitati čega i čiji produkt su govornici crnogorskog jezika? To definitivno nije „beogradska politika“ ali o „zagrebačkoj“ bi morali govoriti – i ne samo o njoj i izvjesno ne o Zagrebu iz ovog vijeka. Crna Gora, kako se god zvala u prošlosti, ona ili njeni dašnji prostori, je govorila i stvarala na srpskom jeziku od Boke, preko Njeguša i Cetinja, pa do Pljevalja.
DPS, soroševske i Bemaksove NVO, ne komentarišu činjenicu da je diskriminacija jedne ubjedljive većine neprihvatljiva i nedopustiva, nego se udaraju u junačka prsa i zalijeću kao kokoti na svakoga ko kaže da srpski jezik mora biti službeni! Čega se pošten čovjek stidi time se DPS ponosi.
Oprostite dragi prijatelji, ali rika i kurčenje praznoglavih odavno je prevršila mjeru – oni kao prijete Ustavom, svojom „nemjerljivom“ snagom, a mi se kao plašimo i sklanjamo jednoj primitivnoj agresivnosti. Kada DPS osvoji 25 ili 30% glasova na kakvom lokalnom biranju onda pojedini mediji, analitičari i stvaraoci ničega, govore da se DPS vratio, da je napravio odličan rezultat, a gazda DPS-a Milo Đukanović, tancuje uz kafanske prepjevice grleći se sa slobodnim sulundarima i aspiratorima. Kada svi popisi u poslednjih trideset godina pokažu da je govornika srpskog jezika iz decenije u deceniju više i najviše, onda DPS prijeti „belvederisanjem“, Cetinjem, šumom i Ustavom koji je u oblasti ljudskih prava i sloboda jedno od najgorih štiva u Evropi – ko ga je pisao i nije mogao biti bolji.
Ratobornost DPS-a i licemjerje pojedinih NVO, dakle, treba podržati; šta su god branili propadalo je, a koga god su napadali potom su mu se izvinjavali i dobrovoljno pristajali na poniženje.
Samo naprijed, a srpski jezik će biti službeni jer je to sadašnjost, prošlost i budućnost Crne Gore.
Biće tako jer ga niko nije iz Beograda donio u Crnu Goru nego je odjekivao Starom Crnom Gorom, Starom Hercegovinom, Primorjem, Bokom i Brdima duže i jače nego igdje drugje.
Biće tako jer samo tako nije naopako.
