Mnogi kažu da smo mi pravoslavni Srbi možda jedini narod na zemlji koji – praznujući Vidovdan, praznujući Kosovo i držeći se Svetokosovskog zavjeta – praznuje poraz, dok svi drugi narodi praznuju svoje pobjede. Na prvi pogled su u pravu, međutim ono što je pred zemaljskim mudracima poraz to je pred Bogom, pred istinom Božijom, pred Carstvom nebeskim, bilo i ostalo pobjeda. Nije Hristos Gospod na Golgoti poražen, pa mi slavimo poraz Njegov slaveći Njegovu golgotu. Svojom golgotom, svojom žrtvom, On ne samo što nije poražen nego je pobjedio ovaj svijet, prinio sebe za život svijeta, Svoju krv i Svoje tijelo i otuda je s pravom rekao da je On Onaj koji pobijedi svije
I kao što Golgota nije poraz nego je pobjeda nad satanom, pobjeda dobra nad zlom, pobjeda ljubavi samožrtvene nad mržnjom, pobjeda čovječnosti nad nečovječnošću, pobjeda istine nad lažju, tako su i svi oni koji su kroz vjekove za Njim hodili, Njemu služili, za Njega i pravdu Njegovu se žrtvovali, pobjednici u ovom svijetu.
Ne treba izgubiti iz vida da Crkva Božija samo tri rođendana slavi (tek u novije vrijeme su izmislili da sami sebe proslavljaju, pa smo na žalost počeli i mi to da usvajamo i da praznujemo svoje rođendane): rođendan Hristov, rođendan Majke Božije i rođendan najvećega od žene rođenoga, Jovana Krstitelja. Zašto ta tri rođendana? Zato što je tim rođenjima – Hristovim, One koja Ga je rodila i onoga koji je pripremao puteve za Njegov dolazak – došlo do istinskog pravog rođenja, preporoda i zadobijanja vječnog i neprolaznog života i smisla za svako ljudsko biće, za svu tvorevinu. Kada bilo kog drugog svetitelja proslavljamo, nijednoga rođendan ne proslavljamo.
Proslavljajući velikomučenika Dimitrija mi njegovu smrt proslavljamo, proslavljajući Svetog Vasilija Ostroškog mi njegovo upokojenje proslavljamo… Tako isto i Svetog Petra Cetinjskoga i Svetoga Savu arhiepiskopa i prosvetitelja srpskoga, tako i Sergija Radonješkoga i Svetog Dimitrija Rostovskoga, tako i Svetoga Jovana Vladimira i Svetoga Vladimira Ravnoapostolnoga, ruskog velikog prosvetitelja. Dakle, u očima ljudi zemaljskih i ovoga svijeta i za njihovu kratku pamet, proslavljamo njihove poraze…
Ali, ne: onaj koji pobijedi u smrti, taj je pobjednik za vječni i neprolazni život i u tom se danu poslednjem ogleda sva ljudska sudbina. U njemu se ogledaju i snaga i nemoć ljudska, i pojedinaca i naroda zemaljskih. Srećni su oni narodi koji imaju takve ljude, koji su žrtvovali sebe za život svijeta; koji su žrtvovali sebe za dobro, za pravdu, za Boga, za Božiji zakon, za istinu, za svetinju Božiju, koji su tom žrtvom zadobili pobjedu. Pobjedili su mrak, mržnju, zlo; pobjedili su satansku silu, oca laži i sve nosioce laži. Otuda je njihov kraj svjedočanstvo ne njihovog poraza, nego njihove pobjede.
Zato i slavimo Vidovdan slaveći Amosa, proroka Božijeg pobjeditelja, slaveći Vita mučenika pobjeditelja, slaveći velikomučenika kosovskog Lazara i one koji su svojom žrtvom pobjedili tamu i mrak, zlo i tirane ovoga svijeta i koji su se svrstali u onaj broj Hristovih sljedbenika koji prinose sebe za život svijet. Od tada, a i prije toga, i do danas, postoje dvije vrste ljudi, a posebno u našem narodu posle Kosova: oni koji se svrstavaju sa velikomučenikom kosovskim Lazarom i oni drugi, koji su se i do Kosova i poslije Kosova do danas svrstavali sa tiraninom, sa Muratom, muratovsku filosofiju ispovjedajući i njegovim bezbožničkim, tiranskim i nečovječnim putem hodeći…
Naše je opredjeljenje opredjeljenje za velikomučenika kosovskog Lazara, jer znamo i priznajemo da je to jedini put, put Bogočovjeka, kojim smo prizvani da hodimo i kojim su hodili svi najsvetiji naši preci.
Proslavljajući Vidovdan, mi pobjedu proslavljamo – pobjedu dobra, pobjedu Božiju, pobjedu ljubavi Božje, pobjedu istine Božje nad lažju, pobjedu onih koji su zadobili Pobjedioca i koji su sebe upisali u knjigu vječnoga života. Zato neka bi nas Gospod utvrdio u toj vjernosti. Da putem velikomučenika kosovskog Lazara, proroka Amosa i Vita mučenika hodimo; putem Bogočovjeka, jer mi drugi put ne znamo, mi smo tim putem krenuli, tim putem hodimo i hodićemo u sve dane našega života i u vjekove vjekova.
Srećan i blagosloven praznik Vidovdana svima, svemu rodu našem na zemaljskom šaru u vjekove vjekova. Amin.
Mitropolit Amfilohije
