NESLAGANJE SA RUKOVODSTVOM
Novinar i publicista Budo Simonović istupio je iz Udruženja novinara Crne Gore, jer, kako je rekao, ne želi više da ćuti i žmuri na to kako predsjednik i sekretar najstarije novinarske organizacije u Crnoj Gori, Tihomir Burzanović i Ivan Milošević, vode Udruženje ka neminovnom gašenju.
Kako je rekao u saopštenju, kao još aktivni novinar i jedan od najstariji članova Udruženja novinara Crne Gore, a i bivši predsjednik te organizacije, želi javno da obznani da poslije više od 50 godina napušta Udruženje.
„Činim to iz principijelnih razloga i u znak protesta, jer ne želim više da ćutanjem i žmurenjem doprinosim gašenju ove najstarije novinarske organizacije u Crnoj Gori kojem ga svojim drskim samovlašćem i šarlatanstvom sigurno i neminovno vode Burzanović i Milošević“, navodi Simonović.
Na ovaj potez se, ističe, odlučio nakon ovogodišnje redovne godišnje skupštine Udruženja na koju nije bio pozvan.
Umjesto, kaže, očekivanog izvještaja predsjednika Udruženja o njegovim aktivnostima i problemima u minuloj godini sekretar Udruženja se požalio da su toj organizaciji svi okrenuli leđa, da se u tri posljednje vlastodržačke garniture prema Udruženju odnose kao i stara DPS vlast, a sve zato što je najveći broj članova Udruženja novinara Crne Gore (ustvrdio je da ih ima 250) ‘prosrpski orjentisan’.
Umjesto finansijskog izvještaja o nekim prihodima i rashodima, sekretar je kazao da su to neke sitne pare koje Udruženje dobija od Udruženja novinara Srbije, te da je u prošloj godini samo jedan član Udruženja platio članarinu. Što se rashoda tiče, gro para potrošen je za „kovanje“ odličja i „nešto sitno“ za gorivo za „službena“ putovanja predsjednika i sekretara.
„Vrhunac samovlašća i šarlatanstva je došao kad je uslijedila dioba nagrada. Umjesto da prisutni saznaju kad je raspisan konkurs za nagrade, u kojem je sastavu odlučivao žiri i da sve to, kako je i normalno, saopšti i nagrade obrazloži predsjednik žirija, to je učinio predsjednik Burzanović tako da se stekao nesumnjiv utisak da niti je bilo konkursa, niti žirija, već da su sve obavili predsjednik i sekretar Udruženja. Neću u ovoj prilici komentarisati niz nekakvih nagrada i priznanja koja su izmislili i ustanovili Burzanović i Milošević. Neću, pored ostalog, komentarisati ni nekakvu hibridnu povelju povodom 150 godina novinarstva u Crnoj Gori i čime je to ambasador Rusije zavrijedio da ove godine dobije to priznanje. Javno sam, nakon svega, zatražio objašnjenje zašto su i iz kojih razloga ukinute Nagrada za životno djelo „Veljko Vlahović“ i Nagrada za reportažu „Boško Pušonjić“ koje je svojevremeno ustanovila Skupština Udruženja novinara Crne Gore i koje su decenijama dodjeljivane po vrlo strogim kriterijumima. Umjesto objašnjenja, dobio sam od Burzanovića psovke i uvrede“, navodi Simonović.
Kako je dodao, ovom prilikom, obraća se mlađim, časnim, poštenim i dobromislećim kolegama, koji se istinski osjećaju pripadnicima Udruženja novinara Crne Gore, da dignu glas.
„Neka osujete dalja štetočinstva ovakvih samozvanaca i uzmu kormilo organizacije u svoje ruke, da joj povrate stari ugled i slavu, ono što je krasilo gotovo osamdeset godina, koliko je pod svoj barjak okupljala pripadnike ove profesije, nikad ne pitajući ko se kako krsti, kojoj vjeri, naciji ili partiji pripada, već samo da li je podanik istine, da li služi onom svetom pravilu koje je promovisao upravo Veljko Vlahović: ‘I u gori istinu zbori!’. U tome će, naravno, uvijek imati moju bezrezervnu podršku“, poručio je Simonović.
