Već je dosta napisano o jedinoj rezoluciji Ujedinjenih nacija o genocidu na planeti koja je vidjela Holokaust, uništenje nativnih naroda širom planete, bestijalno orgijanje kolonizatora u Kongu, ciljano izgladnjivanje i iseljavanje Iraca (koji kao posljedicu ovog zločina sad uče maternji jezik iznova) i glad u Bengalu zarad profita i politike. Jedinoj rezoluciji na planeti koja je vidjela pogrom i progon milion i po Jermena početkom prošlog vijeka. Jedinoj rezoluciji o genocidu na planeti u kojoj je u najmostruoznijoj kvazidržavnoj tvorevini ikad viđenoj, NDH samo u Jasenovcu ubijeno 700 000, starih i mladih, muških i ženskih na 57 različitih monstruoznih načina.
Pojedina hrvatska ostrva na kojima se danas ljetuje i prave selfiji leže na krvi i kostima. Kao u horor pričama. Horor NDHazije, livanjske i korićke jame, dječka krvava kola i mučeničke Prebilovce ne može prikazati nijedan režiser ili scenarista. Lordan Zafranović je to, dosad, uradio najbolje.
Ja pišem samo da bih, u svjetlu jučerašnje izjave premijera, upitala crnogorsku političku elitu, odnosno našu 44. Vladu zašto smo glasali kako smo glasali.
Podsjetiću da su i crnogorska brda slušala vrisak pivskih majki kojima su pred očima ubijali djecu i krik spaljene, klane i drane nejači u plamenu mučeničke Velike. „Bratske“ kame i jame, Pasja groblja i „lijeva skretanja“, zločine ostrašćenih boraca „za bolji novi svijet“ da i ne pominjem. O njima su tek nedavno mogli da progovore potomci. I pitanje je da li će se istina o njima i nazreti u ovoj generaciji.
Zločin u Srebrenici se ni po monstruoznosti, ni po broju stradalih, ni po namjeri ne može porediti s gore navedenim. Iako zločin jeste, to niko ne spori.
Zbog čega se politički establišment „kolektivnog Zapada“ odlučio na ovaj korak gotovo tri decenije nakon dešavanja u Srebenici? Trenutna geopolitička situacija, nezadovoljstvo građana istih tih zemalja finansiranjem krvoprolića u Ukrajini umjesto diplomatskih napora da se zaustavi, strahote u Gazi u kojoj je stradalo na desetine hiljada samo djece…Treba li umiriti ili pacifikovati muslimanski svijet pokazavši im kako je, eto, politički Zapad, ipak, pravedan prema muslimanima. O desetinama hiljada žrtava u Gazi sada čuju se tek rijetki glasovi. Muk. O Srebrenici u kojoj se zločin desio prije trideset godina „bruji“ cio svijet. Potkusuruje se srebreničkim zločinom od prije trideset godina genocid nad Palestincima sada.
A tek „kosponzori“…Ima li među njima ijedne zemlje koja nije počinila jedan ili nekoliko genocida ili ga čini u produženom trajanju?
Nego, znamo šta je „međunarodno pravo“, znamo da „jači kači“. Nije nam nepoznato kako pobjednici pišu istorije.
Ono što, međutim, iznenađuje jeste ponašanje naše zemlje. Naše Crne Gore. Jer pomalo je i naša. Srpska. Ili i pomnogo. Bez obzira što „softver“ i dalje „broji“. Možda zato tako sporo i broji.
Premijer Milojko Spajić je juče, u svom „paf-paf“ stilu, izjavio da je rezolucija, da parafraziram, za nas, otprilike kao andol: „nit’ šteti nit’ koristi“. Ovo, bogami, nisam znala. Mislila sam da je i ovaj put bilo „a što se tiče morala, morali smo“.
Znači, bankarski i neoliberalno – imaćemo koristi – profita. Kad ono – nećemo.
Šta ćemo onda da imamo? Pomirenje? Jeste li pratili reakcije na društvenim mrežama? Liči li vam to na pomiriteljsku priču?
Znači, nemamo ekonomske koristi, nemamo pomiriteljske koristi. Šta onda imamo, pitam opet? Imamo kontinuitet politike DPS-a čiji se premijer javno hvalio da je priznao Kosovo* bez obzira što je 85% građana bilo protiv. Imamo kontinuitet prsta u oko Srbima u Crnoj Gori i noža u leđa Srbima u Srpskoj i Srbiji.
Nije, vele, rezolucijom narod proglašen genocidnim? Pojedinci su. Kako to pojedinci imaju „genocidnu namjeru“ bez koje se ništa ne može kvalifikovati genocidom? Podmukliji i pametniji naći će u „nevinome“ i „ništa tamo nema protiv Srba“ tekstu baš sve što im treba za pokušaj ukidanja Srpske i pokušaj naplate ratne odštete od Srbije (ali i Crna Gora je tada bila u državnoj zajednici, zar bankarski umovi to nisu umjeli da ukalkulišu?).
Najgore od svega, naći će u tome tekstu opravdanja za moguće nove sukobe, etnička čišćenja poput genocidnih Oluje i Bljeska (na proslavu ovih zločina Crna Gora je slala svoje oficire), srpski narod će postati legitimna meta svaki put kad nešto „zaškripi“ u ovom nepravednom svijetu tamo gdje svijet više nije unipolaran.Kao što je sad u Ukrajini i Palestini/Gazi.
Srebrenicom se „rješavaju“ ljuti muslimani širom svijeta i ogorčeni poreski obveznici zapadnih zemalja.
A šta rješava Crna Gora ako već ne dobija ništa. Reče premijer i da ne gubi.
Gubi, Spajiću, i te kako gubi. Gubi povjerenje više od trećine građana i stvara strah da talas promjena na kojima ste došli, a koji je pokrenuo baš taj, moj i (uslovno rečeno i nepotvrđeno)
Vaš srpski narod, nije razbistrio vodu nego samo podigao mulj, mulj nastavka politike aparthejda DPS-a i satelita kojih i kojeg smo mislili da smo se otarasili za vjeke vjekov’.
Prof. dr Vesna Bratić, predsjednica Političkog savjeta Ujedinjene Crne Gore
