Predsjednik Kluba poslanika Demokratske Crne Gore Boris Bogdanović kazao je da je pravda osnovni temelj svake slobodne i sigurne države, i da ako su sudije koje ne donose presude sposobne mirno spavati, mi kao društvo nemamo pravo ćutati.
– Danas se obraćam povodom slučaja koji na najbolniji način razotkriva slabosti urušenost pravosudnog sistema. Govorim o slučaju Janka Vukadinovića, koji je već šest godina simbol neefikasnosti i nesposobnosti institucija da donesu presudu za dvostruko ubistvo u Podgorici. Janko Vukadinović je uhapšen 3. aprila 2018. zbog sumnje da je učestvovao u dvostrukom ubistvu u centru Podgorice. Tog dana, u kafiću Forum, metak namijenjen Milošu Šakoviću pogodio je i nevinu žrtvu, Radivoja Jovanovića, slučajnog prolaznika. Šest godina kasnije, pravosudni sistem nije donio ni prvostepenu presudu- naveo je Bogdanović.
Kako je dodao, šest godina, pravda nije stigla ni porodicama žrtava ni crnogorskoj javnosti.
– A onda, kao da je izostanak presude bio poziv na dalji zločin, Vukadinović je tri godine nakon ubistva ponovo osumnjičen, ovog puta za planiranje atentata na Veljka Belivuka, Marka Miljkovića u Tivtu i Slobodana Kašćelana. Ni u ovom slučaju sudovi nijesu donijeli presudu pune tri godine. Da li je zaista teško shvatiti koliko je opasno kada pravosudni sistem ne radi svoj posao efikasno i u zakonom utvrđenim rokovima? Ovo nije samo slučaj koji se tiče jednog čovjeka ili jedne sudske klupe ili jedne sudske presude. Ovo je poraz sistema. Dokazi u oba slučaja su jasni, detaljni i neosporni. Sigurnosne kamere i biološki tragovi pokazali su kako je vozilo koje je koristila kriminalna grupa iznajmljeno na ime Predraga Vukadinovića, Jankovog brata, koji ga je predao upravo njemu. Stan koji su koristili za planiranje zločina bio je epicentar organizacije, gdje su dijeljeni zadaci- naglasio je on.
Kako je dodao, „dok su kod članova grupe pronađeni 128 komada municije, 49 grama heroina, 551 gram marihuane, 290 tableta ekstazija, 210 grama druge sintetičke droge, 960 grama supstance za proizvodnju opojnih droga, tri vage za precizno mjerenje, tri puške, dva pištolja s izbrisanim serijskim brojevima, 25 komada pištoljske municije, okvir za automatsku pušku, eksploziv sa sporogorećim štapinom, tri detonatorske kapisle“.
– Svi ovi dokazi, prikupljeni i analizirani, ostali su bez epiloga u sudskim spisima. A da li je prvi put? Naravno da nije. Pogledajmo slučaj Vuka Lalatovića, čovjeka koji je priznao ubistvo, protiv kojeg su dokazi bili nesporni, a sud opet nije donio presudu. Taj isti čovjek, pušten na slobodu zbog propusta sistema, počinio je još jedno dvostruko ubistvo. Ovo nije neefikasnost. Ovo je opasna neodgovornost. Ono što najviše boli jeste pitanje: šta poručujemo porodicama žrtava? Šta poručujemo građanima? Kada zločinci, uprkos dokazima, ostaju nekažnjeni, poruka je jasna – pravda je spora, a ponekad potpuno nedostižna. Naša država ne može opstati bez funkcionalnog pravosudnog sistema. Ne može opstati ako sudovi ostaju nijemi na krivična djela koja razaraju našu sigurnost i povjerenje. Ovo nije samo problem pravne prirode – ovo je moralna kriza.
Pozivam sve nadležne da prestanu gledati na propuste pravosuđa kao na tehničke greške. Ovo su greške koje koštaju ljudskih života. Pravda ne može čekati šest godina. Pravda ne može čekati ni šest dana. Pravda je osnovni temelj svake slobodne i sigurne države. Ako su sudije koje ne donose presude sposobne mirno spavati, mi kao društvo nemamo pravo ćutati- naveo je Bogdanović.