Blažić: Rješenje otvorene liste, zatvorenim listama partije žele da iste ljude decenijama „ustoliče“ na funkcijama

Dekan Fakulteta za državne i evropske studije Đorđije Blažić ocjenjuje da je 70 odsto Zakona o izboru odbornika i poslanika neustavan i ukazao da Odbor za sveobuhvatnu izbornu reformu mora uraditi sve da zakon uskladi sa najvećim pravnim aktom. Ipak, Blažić je pesimista po pitanju rada parlamenta na reformi izbornog sistema, zbog partijskih interesa, apostrofirajući da se ne smije zaboraviti da je nosilac vlasti građanin, a ne političke partije.

Najveći problem izbornog sistema u Crnoj Gori je neustavan izborni zakon iz 1998. godine, a koji je čak u 17 pokušaja usaglašavan sa Ustavom, po kojem u praksi nosilac suvereniteta, tj. vlasti nije građanin nego političke partije.

“Nije partija konstitutivan element Parlamenta. To je poslanik i tačka! Ali oni ne daju to. Partija čuva za sebe, zašto, da bi jedni te isti sjedjeli 30 godina u parlamentu. Ja bih dobro gledao koga ću da biram i sa koje liste. Možda ću s neke liste dvojicu, u koje imam povjerenja, koje cijenim da su kvalitetni ljudi, s druge liste ću jednoga, ali ja bih birao”, navodi on.

Rješenje bi, po mišljenju profesora Blažića, bile otvorene liste, putem kojih bi građani imali uticaj na izbor svojih predstavnika u parlamentu, pa tako i izvršne vlasti. Za sada to ne predviđa ni Ustav, a partije zatvorenim listama žele da iste ljude decenijama „ustoliče“ na funkcijama. U izbornoj praksi, po ocjeni Blažića, još je niz nelogičnosti, ali i neustavnosti.

I to je neustavno da DIK vrši nadzor nad lokalnim izborima, nad autonomijom lokalne samouprave.

“A onda imate tu čuvenu opoziciju, koja se bori za vladavinu prava, a na sve to ćuti, ne progovara. 6, 7 miliona godišnje građani iz džepa svog plaćaju političke partije. Zašto? Ali partije, ne poslanike! Mi finansiramo društvene parazite i zato hoće svi u partije da idu”, navodi on.

Problem sa Šavnikom jeste što su, kako kaže, lokalni izbori održani 2022. godine bili neustavni. Tadašnji predsjednik njihovim raspisivanjem skratio je mandat pojedinim lokalnim skupštinama, na što nije imao pravo, jer za to postoje tačno propisani uslovi. No, rješenje je moglo biti…

“O ustavnim žalbama, kao što su izborne žalbe, odlučuje ne Ustavni sud, nego vijeće Ustavnog suda od 3 člana. Tada su postojala tri člana Ustavnog suda i zašto Ustavni sud ne odluči o žalbi? Ćute sudije Ustavnog suda, a to su vladaoci prava. Odluka da bi se donijela po osnovu ustavne žalbe mora biti jednoglasna. Sva trojica moraju glasati. A što ako nije, onda po Ustavu odlučuje kompletan Ustavni sud, odnosno vijeće od 7 sudija, koga mi nemamo. Ima Strazbur, država nije obezbijedila efikasno pravno sredstvo”, kaže Blažić.

Za sada, jedini neposredni izbori su predsjednički dok, kako kaže, lokalni i parlamentarni to nijesu.

Po njemu, institucije formirane po sadašnjim zakonskim rješenjima ne odslikavaju legitimitet, jasnije rečeno – istinsku izbornu volju građana.