Ujedinjene nacije su 1994. godine ustanovile 9. avgust kao Svetski dan siromašnih sa ciljem da pitanje položaja socijalno ugroženih barem tog dana dobije veću pažnju od uobičajene.
Ovaj dio populacije koji je potpuno bez moći i uticaja u društvu u velikoj je potrebi a ne nailazi na dužnu pažnju kreatora nacionalne i lokalne politike, kako bi dobili zadovoljenje osnovnih ljudskih potreba čovjeka 21 vijeka koje su im Ustavom zagarantovane.
Po zadnjim podacima Monstat-a koji se odnose na 2024. godinu u Crnoj Gori 20 odsto ljudi ima dohodak ispod praga rizika od siromaštva. Prošle godine podaci su pokazali da je stopa bila 20.1% a godinu ranije 20.3 %.
Ustaljena stopa ukazuje da je siromaštvo duboko ukorijenjeno i dugoročno, te da zahtijeva sistemski odgovor.
Prema istraživanju UNICEF-a, svako treće dijete u Crnoj Gori se nalazi u zoni siromaštva a zadnji podaci Monstata to potvrdjuju.
Svako dijete čija porodica ima primanjima ispod linije siromaštva mora imati podrška mora trajati do sticanja prvog zvanja( zanat, univerzitetska diploma..)
Problem siromaštva je višedimenzionalan i zahtijeva sveobihvatan pristup i djelovanje na više frontova.Neophodno je, prije svega, jačanje sistema socijalne zaštite kroz unapređenje adekvatnosti i dostupnosti novčane socijalne pomoći kao i razvijanje ciljane pomoći najugroženijim grupama kroz programe podrške starijima koji nemaju primanja, osobama sa invaliditetom, samohranim roditeljima i drugim ranjivim kategorijama.
U riziku od siromaštva nalazi se svaki pojedinac koji ima manje od 331 euro mjesečno kao i svaka četvoročlana porodica koja nema 695 eura, poručuje nam zadnje straźivanje Monstata.
Stopa siromaštva medju nezaposlenima je čak 39 odsto.Jednoroditeljske porodice su pod posebnim udarom( 34 odsto je stopa siromaštva) kao i porodice sa 3 i više djece
( 29 odsto je siromašnih u ovoj kategoriji)
Zaposleni koji imaju porodicu ( statistika kaze da je prosječno zaposlen 1.2 član u porodici) a primaju minimalnu platu, nalaze se u zoni nemaštine.
Čak i oni koji primaju prosječnu platu, (istraźivanja kažu da je nema čak 70 odsto zaposlenih), su daleko od minimalne potrošačke korpe koju je izračunala Unija slobodnih sindikata Crne Gore a ona iznosi 2000 eura.
Bilo koji finansijski trošak iznad uobičajenih , ne može da podnese bez posledica, skoro polovina stanovnika Crne Gore, preciznije njih 47,9 odsto a redovno da plaća stanarinu ili ratu kredita ne uspijeva 22.3 odsto.
Tri četvrtine (75 odsto) gradjana sa manje ili više teškoća podmiruje sve troškove, redovno a tek njih četvrtina (25 odsto) nema ovih problema.M
U turističkoj državi kakva je naša, sedam dana van svoje kuće, ne može da priušti više od polovine gradjana tj. 55.7 odsto .Sve ove podatke prezentovao je Monstat prije nekoliko dana.
Svi programi koji su radjeni do sada, povećanje plata, penzija nisu ni dotakla socijalno ugrožene. Njihova primanja su porasla tek za 20-30 eura poslednjih pet godina uprkos galopirajućim cijenama hrane, stanarina i ostalih elemenata koje čine potrošačku korpu.Plate funkcionera i primanja koja idu uz njih nisu imale ovaj trend. Godišnja socijala ( MOP- jedino socijalno davanje namijenjeno siromasnima krece se od 84 do 180 eura mjesečno) jednaka je mjesečnom primanju nekog od funkcionera.
Socijalni stanovi kao način umanjenja siromaštva socijalno ugroženih, ali i ne samo njih, nije u fokusu kreatora javih politika. Socijalna penzija još uvijek nije zaživjela i ne pominje se od nadležnih institucija.
Sistemsko rješavanje problema je ključno!
Obaveza države je da unaprijedi postojeći Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti kako bi vratili dostojanstvo djeci, starima i uopšte orodicama.
Potrebno je hitno usvajanja dokumenata koji će uspostaviti sistem socijalne zaštite tako da svaka osoba kojoj je potrebno, ostvari pravo na socijalnu pomoć i to takvu koja će omogućiti, ne samo zaštitu od siromaštva i socijalne isključenosti već omogućiti dostojanstven život.
Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti koji je u izradi, bi morao imati cilj da se utvrdi koji su pojedinci i porodice ugroženi kako bi se omogućilo priznavanje njihovih prava radi uključivanja u programe podrške. Navedeno bi podrazumijevalo prikupljanje informacija iz različitih baza podataka kako bi se osigurali ažurni podaci, ne samo o korisnicima programa socijalne pomoći, već i o ukupnoj populaciji.
