Predviđena odluka Sekretarijata za socijalno staranje glavnog grada o povećanje naknade dijela troškova zakupnine podstanarima je pohvalna.
Povećanje sa 50 na 100 eura je značajno za podstanarske porodice u stanju socijalne potrebe ali ne i dovoljno. Subvencije ne mogu biti jednake za sve. Pravedan kriterijum mora zaživjeti i kod nas.
Što je porodica u lošijem marerijalnom, socijalnom, zdravstvenom položaju, subvencija mora biti viša, do nivoa potpune subvencije, za najugroženije .
Uslovi za subvenciju zakupnine podstanara su i dalje isti tj obavezno je imati Ugovor sa stanodavcem.
Iz tog razloga se nezanatno povećao broj korisnika ove subvencije. Svega 127 porodica u Podgorici je imalo prošle god. ovu subvenciju a ove godine ih je samo 134.
Moguće da se kriterijumi zadržavaju, kako bi se ograničio broj pomognutih podstanara jer je došlo do smanjenja budzeta Sekretarijatu za socijalno gl. grada za ovu stavku, sa 200 000 eura za prošlu, na 100 000 za ovu godinu .
Ugovor je nemoguća misija za većinu podstanara jer stanodavci bježe od plaćanja poreza.
Zašto se ova anomalija sistema, prelama preko leđa najugroženijih kada imamo sociialne kartone u kojima je umreženo devet institucija i jasno se može vidjeti sva imovina i svi prihodi porodica, znaju donosioci odluka.
Zašto Vlada ne uredi poreski sistem i tržište najma nekretnina da bi onda država i lokalne samouprave, mogle pravedno i odgovorno subvencinisati ugrožene građane -podstanare, opet oni znaju.
Kod nas su podstanari socijalno isključeni, na margini društva, među njima je velik broj samohranih roditelja, porodica sa licem sa invaliditetom,nezaposlenih, ljudi sa raznim zdravstvenim tegobama.
I nisu samo nezaposleni i bolesni ugroženi.
Kako će oko 130 000 zaposlenih za minimalnom zaradom, medu kojima nije mali broj podstanara, platiti kirije koje nadilaze njihove platežne mogućnosti, pitanje je kojim bi trebalo da se bavi Vlada i resorna ministarstva ali i lokane samouprave.
Nijedna Vlada i lokalna samouprava dosad, nije pokazala razmijevanje za probleme podstanara.
U nas je stanogradnja gotovo posve prepuštena tržišno-ortačkim odnosima .
U skladu s izostankom državne strategije i politike prema podstanarim, teško je očekivati rješavanje tog problema.
Podstanari nisu politički organizovani da bi vršili trajniji i neugodniji pritisak na politički vrh a nažalost kod nas jedino to može dovodi do boljitka pa tako teško možemo očekivati promjene na bolje. Fotelja je svetinja, funkcionera. Ljudi i njihovi problemi su u drugom planu.
