Ministarstvo odbrane je za isplate sudskih troškova od 2012. do 2020. godine imalo izdatak u iznosu od 12.601.270 eura. Kako je saopšteno iz Ministarstva odbrane, najveći izdatak za sudske sporove imali su 2016. godine, kada je po tom osnovu plaćeno preko dva i po miliona eura. U odgovorima na pitanja koja im je postavio poslanik Pokreta za promjene (PzP) Nikola Bajčetić, a u koja je „Dan“ imao uvid, iz tog resora nisu naveli koliko je novca isplaćeno advokatima i da li je neko odgovarao zbog toga što su zaposleni očigledno bili oštećeni, pa su te sporove i dobili. Ministarstvo odbrane nema podatke ni o tome da li je i kojim licima dodijeljen stan bez javnog oglašavanja 2006. godine, zbog toga što je, kako objašnjavaju, dodjelu stanova tada vršio stambeni organ bivšeg ministarstva odbrane državne zajednice Srbije i Crne Gore.
Poslanik Pokreta za promjene Nikola Bajčetić kazao nam je da imamo nastavak stare prakse, u smislu da nije napravljen radikalan zaokret nakon promjene vlasti.
– Vidimo da su pojedine institucije zarobljene određenim kadrovima koji ne žele da se bave reformama. Prema informacijama koje ja posjedujem, od februara do maja 2006. dodijeljeno je 14 stanova, ne iz stambenog fonda, nego ih je Vlada dodijelila. Postojali su mehanizmi da se novac izvlači iz budžeta i mislim da je vrlo važno da se naredna vlada i resorni ministar pozabavi ovim pitanjima. Ako vidimo da ništa nije urađeno, to treba sve da nas zabrine. Vidimo da se ta praksa, nažalost, nastavlja i danas – kazao je Bajčetić.
Prema njegovim riječima, Ministarstvu odbrane nije se posvetilo dovoljno pažnje, pa nije urađena potrebna revizija.
– Nadam se da će nova vlada riješiti sve probleme sa kojima se suočavamo dugi niz godina – rekao je Bajčetić.
Iz Ministarstva odbrane ističu da je ukupno 27 pripadnika Vojske kojima je za službene potrebe bio dodijeljen stan na teritoriji Crne Gore službu nastavilo u Vojsci Srbije, te su stanove morali predati ministarstvu, zbog toga što je nakon premještanja prestao i pravni osnov daljeg korišćenja stana za službene potrebe.
Za pet godina, to jeste u periodu od 2016. do 2020. godine, druge potrošačke jedinice izvršile su preusmjeravanje ka Ministarstvu odbrane od 3.146.087 eura. Zanimljivo je da je 2016. godine ka tom ministarstvu preusmjereno 10.000 eura, dok je 2019. godine usmjereno čak preko tri miliona eura. U tom periodu ministar odbrane bio je visokopozicionirani funkcioner Demokratske partije socijalista (DPS) Predrag Bošković.
Ministarstvo odbrane je ka drugim jedinicama za četiri godine, to jeste od 2016. do 2020. godine, ukupno preusmjerilo skoro 11,500 miliona. Nigdje nije precizirano kome su ta sredstva uplaćena.
Bošković je u periodu od 2017. do 2020. godine, navodno, nezakonito iz Ministarstva odbrane isplatio više od 10 miliona eura, preko budžetske rezerve, Ženskom rukometnom klubu „Budućnost“ i Košarkaškom klubu „Budućnost“.
Zakonom o sportu jasno je predviđen način finansiranja potreba u oblasti sporta, pa navedeni mehanizam, navodno, predstavlja i grubo kršenje propisa u oblasti sporta.
Nestanak sredstava za prisluškivanje
Sudbina sistema za prisluškivanje bivše vojske Srbije i Crne Gore nije poznata ni nakon više od decenije.
Jedino se zna da je taj sistem bio u rukama Petog vojno-obavještajnog centra u Podgorici.
Kako je i gdje je nestao, odnosno gdje bi se danas mogao nalaziti, pitanja su na koja nema odgovora.
Niko iz Ministarstva odbrane ne zna gdje su tehničko-operativna sredstva bivšeg vojnog centra Vojno-bezbjedonosne agencije Ministarstva odbrane Srbije i Crne Gore, koji je nakon proglašenja nezavisnosti naše zemlje prestao da postoji.
Tim sredstvima se mogu prisluškivati bezbjednosno interesantna lica. Iz ministarstva ističu da centar VBA u to vrijeme nije bio pod operativnom komandom niti kontrolom Komande Podgoričkog korpusa, već je bio direktno potčinjen direktoru VBA, čije je sjedište bilo u Beogradu.
Međutim, prema zakonu, sredstva koja su se zatekla na teritoriji Crne Gore ostaju i pripadaju našoj zemlji, pa ta sredstva nisu mogla da završe u Srbiju legalnim putem.
Takođe, nepoznato je za koju svrhu su opredijeljena sredstva, pa je otvorena sumnja da su ta sredstva, ili dio njih, posredstvom neprofitnih organizacija završila na računima privatnih lica. Specijalno državno tužilaštvo (SDT) istraživalo je u toku prošle godine da li je i kako, bez konkursa za raspodjelu sredstava iz budžetske rezerve, od 2017. do 2020. godine transferisan novac. To je i dalje slučaj bez sudskog epiloga, a Ministarstvo odbrane i dalje ne objašnjava za šta su sredstva usmjerena.
Takođe, u odgovorima Bajčetiću, u koje smo imali uvid, iz Ministarstva odbrane su istakli da se zapošljavanje u periodu od 2016. do 2020. godine vršilo u skladu sa zakonom o odbrani, odnosno zakonom o vojnoobavještajnim i bezbjednosnim poslovima. Navode i da je tada propisano da se zapošljavanje vrši bez javnog oglašavanja. Prijem bez konkursa daje mogućnost primanja partijskih kadrova, kao što je npr., kako saznajemo, tada zaposlen i sin bivšeg premijera Duška Markovića.
Oni navode i da su samo tri osobe u privrednim preduzećima u kojima participira Ministarstvo odbrane i Vojska Crne Gore, i to pukovnik Vladan Martić, koji je v.d. direktora Direktorata za logistiku, u Mornaričko tehničkom remontnom zavodu „Sava Kovačević“ Tivat, državni sekretar, u Kontroli letjenja Srbije i Crne Gore Krsto Perović i Aleksandar Novosel, major, v.d. šefa Biroa za poslove računovodstva u Službi za finansijske, opšte i pomoćne poslove, u AD „Prvoborac“ Herceg Novi. U ministarstvu ne znaju kolike su njihove naknade za te poslove. Međutim, prema informacijama „Dana“, broj tih osoba je znatno veći.
