Malo podsjećanje da je prije 13 godina javno saopštena mogućnost da će Hrvatska blokirati Crnu Goru. S crnogorske strane tada i sada išla je pjesmica: „Nama se ne žuri, idemo na bilateralne dogovore, ako to ne ide, idemo na međunarodni sud“. I zatim ništa, nikakav rad i obmanjivanje građana. Od Vujanovića i mnogih ministara DPS vlasti… do Ibrahimovića i Filipa Ivanovića. Hrvatska je čekala svoj trenutak i dočekala.
Ovo je ukratko priča o Prevlaci i zatim novim zahtjevima, crnogorskom neradu i situaciji u kojoj se zemlja sada nalazi.
Povodom aktuelnosti Prevlake
(malo vremenski unazad, kada je to bilo jedino sporno pitanje sa Hrvatskom)
Volio bih da je Vujanović oko pitanja Prevlake bio u pravu (a ja u krivu), kada je on 2013. u predsjedničkoj debati govorio:
„Sve ide dobro… komisija odlično radi… nas Hrvatska nikada neće blokirati… nama se ne žuri…“
Uz druge mučne obmane…
I koje su nastavljene poslije promjena 2020. godine.
Istim frazama. I neradom. Bestidnim i upornim obmanjivanjem domaće javnosti.
Sada, kada je došlo do ne baš neočekivane ucjene hrvatske vlade prema Crnoj Gori, koja je vrlo osmišljeno vremenski tempirana, treba se podsjetiti na mnoge činjenice.
Jedna od bitnih glasi – da je crnogorska strana i te kako odgovorna za nastalu situaciju. Zbog svog dugogodišnjeg nerada i obmanjivanja javnosti.
Ovaj snimak pokazuje da sam te 2013. ukazao da nas Hrvatska može blokirati u evropskim aspiracijama.
Ponavljam, volio bih da tada nisam bio u pravu. Pa i kasnije, nerijetkim pokretanjem istog pitanja.
Sada je teška situacija.
Teška za one koji u Crnoj Gori, pred naletom ucjena i ponižavanja (što se danas smatra i legitimnim), drže do integriteta države. Onog teritorijalnog, a i onog duhovnog, koje se zove elementarno dostojanstvo.
I ne odnosi se na sve, jer postoje i oni drugi u Crnoj Gori, ipak ubjedljiva manjina, koji dijele hrvatsku poziciju, navijajući za ishod na štetu Crne Gore.
Bizarnost ovog fenomena ogleda se i u tome da se izgleda radi o sredinama samoproklamovanih tzv. elitnih „suverenista“.
Možemo zamisliti šta bi sve dali kada ne bi bili „suverenisti“, i to elitnog statusa.
Ovo, usput, jer je druga tema.
A sve je slika ovog vremena. Poremećenog u mnogo čemu.
Ako se ne varam.
P. S.
Još jedna mučna neistina u toj debati. Vujanović kaže (snimak) da bi, samo da je znao da me ta tema zanima, „dao svu dokumentaciju iz koje se vidi da sve ide dobro“…
Nedavno, u FB objavi 6. oktobra, prezentovao sam saopštenje vlasti uoči izbora u kojem me napadaju da „manipulišem oko Prevlake“. Izgleda, jedino predsjednički kandidat vlasti nije znao da me tema interesuje.
Stvarno, mučnina laži – koje, nažalost, u degeneraciji vlasti i vremena postaju „vrlina politike“.
I to je ipak suštinskije pitanje od ovih prolaznih epizoda političke scene.
