Dok Vlada Crne Gore javnosti ponosno predstavlja svoj vizionarski „Euro model“ – program koji obećava skok prosječnih plata preko 1.400 eura i ekonomsku stabilnost – hiljade bivših radnika iz sektora šumarstva i drvoprerade i dalje čekaju svoja zakonska prava. Pompezno najavljivana finansijska podrška od 12.000 eura po radniku, umjesto na bankovnim računima, ostala je zarobljena u lavirintima crnogorske administracije, a u novim vladinim planovima njihovi problemi se uopšte ne pominju.
Iako je zakon usvojen, a Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede još ranije uspješno obradilo svih 7.389 zahtjeva bivših drvoprerađivača, proces je doživio potpuni zastoj. Bivši radnici nekadašnjih privrednih giganata, i drugih propalih preduzeća, umjesto prve rate obećane pomoći, dobili su klasično „ćutanje administracije“.
Administracija u krugu: Ko drži ključ od sefa?
Iz resora poljoprivrede ranije je saopšteno da je njihov dio posla završen, ali da se rješenja ne mogu izdati dok se ne usaglase podaci i procedure sa Ministarstvom finansija i Fondom rada. U praksi, ovo prebacivanje odgovornosti stvorilo je začarani krug. Radnici će biti prinuđeni da svoja prava traže podnošenjem tužbi Upravnom sudu, dok zvaničnog objašnjenja kada će početi isplata i dalje nema.
Predstavnici bivših zaposlenih upozoravaju da se opravdano plaše da će inflacija i novi ekonomski rezovi potpuno obezvrijediti novac koji im zakonski pripada, ukoliko država hitno ne reaguje.
Novi model prećutao stare dugove
Najveću zabrinutost među radnicima izaziva činjenica da se u dokumentima i javnim prezentacijama „Euro modela“ uopšte ne navodi strategija za rješavanje ovog unutrašnjeg duga. Dok se model bavi reformama tržišta rada, rasterećenjem poslodavaca i statističkim rastom zarada, obaveze prema žrtvama loših privatizacija iz prethodnih decenija ostale su potpuno skrajnute.
Stiče se utisak da je fokus kreatora ekonomske politike usmjeren isključivo na buduće procente, dok se realni dugovi prema ljudima koji su izgradili ovaj sektor svjesno ignorišu. Umjesto konkretnog budžetskog prostora za isplatu otpremnina, radnici su dobili virtuelna obećanja o boljem standardu koji, paradoksalno, u svojim novčanicima još uvijek ne mogu da osjete.
Dok se čeka da se resorna ministarstva dogovore i usklade baze podataka, hiljade crnogorskih porodica ostaju na marginama ekonomskog čuda, pitajući se da li će njihova zakonska rješenja ikada ugledati svjetlost dana ili će ih „Euro model“ definitivno poslati u zaborav.
