Dok se u Evropi i svijetu govori o tehnološkim dostignućima i modernizaciji, stanovnici beranskih sela Petnjik, Dapsiće i Polica prinuđeni su da sebi postavljaju jedno te isto ponižavajuće pitanje: Kako je moguće da u 21. vijeku živimo bez vode? Ogorčeni mještani ovih naselja sedmicama se suočavaju sa konstantnim i rigoroznim restrikcijama, zbog čega otvoreno pozivaju na radikalne proteste i blokade, poručujući nadležnima da je strpljenje naroda potrošeno.
Praksa preduzeća DOO „Vodovod i kanalizacija“ Berane da po tri ili četiri dana potpuno ukida vodu ovim selima postala je svakodnevica. Mještani su dovedeni na rub egzistencije – bez vode za osnovne higijenske potrebe, bez vode za stoku i poljoprivredu od koje većina živi, i to u periodima kada su suše najizraženije. Umjesto konkretnih rješenja i investicija u infrastrukturu (poput davno obećanog prevođenja vode sa Zagradskog vrela), građani dobijaju samo štura obavještenja o tome koje selo će narednih 96 sati biti „na suvom“.
Vrhunac apsurda i bezobrazluka, kako ističu mještani, leži u činjenici da dok oni kupuju vodu u balonima i snalaze se sa izvora, komunalno preduzeće uvodi nove, veće cijene usluga. Narod opravdano pita: Šta tačno plaćamo skuplje? Da li plaćamo vazduh u cijevima i dane koje provodimo bez kapi vode?
Izgovori o „neracionalnoj potrošnji“ i „padu pritiska“ više ne prolaze kod građana. Stanovnici Petnjika, Dapsića i Police poručuju da neće mirno gledati kako im se uskraćuje osnovno ljudsko pravo garantovano svim međunarodnim konvencijama. Ukoliko se vodosnabdijevanje hitno ne stabilizuje i ukoliko menadžment Vodovoda i opštinske vlasti ne ponude jasan plan za rješavanje ove krize, mještani će svoja prava potražiti na ulici.
Vrijeme za „strpljenje i razumijevanje“ je prošlo. Voda je život, a narod ovih sela više ne želi da živi u srednjem vijeku!
