Ako u crnogorskoj politici postoji jedno zlatno pravilo, ono glasi: vlade dolaze i odlaze, ideologije se mijenjaju od petokrake do kokarde, ali Bošnjačka stranka (BS) ostaje u fotelji. Ova partija je uspjela da patentira politički perpetuum mobile – formulu za vječni boravak na vlasti, zbog čega su s pravom zaslužili titulu vrhovne političke mirođije bez koje se ne može zamisliti nijedan izvršni ručak u Podgorici.
Epoha sa DPS-om: Prva ljubav zaborava nema (ali fotelja ima)
Sve je počelo davne 2006. godine. Dok su se drugi znojili oko referenduma i državnog statusa, BS je odmah shvatila suštinu modernog parlamentarizma: drži se jačega. U višedecenijskom braku sa DPS-om, BS je bila idealan partner. Milo Đukanović bi samo mahnuo prstom, a predstavnik BS bi već sjedio na poziciji potpredsjednika Vlade za regionalni razvoj (resor koji služi uglavnom za to da se razvija saradnja između kabineta i službenog automobila).
Godinama su bili vjerni kao sjenka, glasali za sve što treba i punili resore saobraćaja i socijale, uvjeravajući narod da Evropa nema alternativu, a da fotelje nemaju cijenu.
Šok iz 2020: Skitnica u opozicionoj pustinji
A onda se desio avgust 2020. godine. Šok, nevjerica, smak svijeta – DPS je pao. Na vlast dolaze ljudi koji se mole u crkvama i ne nose crvene kravate. BS se našla u do tada nepoznatom i zastrašujućem okruženju zvanom opozicija.
Vlada Zdravka Krivokapića je prošla bez njih, što je za BS bio ekvivalent boravku na pustom ostrvu bez vode i interneta. Izdržali su u toj pustinji nepune dvije godine, glasno negodujući što se država „skreće sa evroatlantskog puta“ (čitaj: naših ministarskih plata). Čim se Krivokapićeva vlada zaljuljala, mirođija je već bila spremna u tegli, čekajući da je neko prospe u naredni lonac.
Dritanov ekspres: Brzi povratak u prirodno stanište
Čim je Dritan Abazović 2022. smislio „manjinsku vladu“, pregovarački tim BS-a je oborio sve svjetske rekorde u sprintu do zgrade Vlade. Novi lider Ervin Ibrahimović je prelistao politički priručnik i shvatio da se principi ne mažu na hljeb.
Ideologija? Manje bitno. Važno je da se Ervin smjestio u fotelju potpredsjednika i ministra kapitalnih investicija. Jer, ništa ne brani manjinska prava tako dobro kao pravo na upravljanje državnim investicijama i tenderima.
Istorijski zaokret: Od „četničkih vojvoda“ do najdražih koalicionih kolega
Ipak, vrhunac političke kuhinje i dokaz da BS može da se uklopi u baš svaku čorbu – pa makar ona bila skuvana i po receptu iz Ravne Gore – desio se u ljeto 2024. godine.
Nakon što su mjesecima sumnjičavo vrtjeli glavom oko Spajićeve 44. vlade, odjednom se otvorila opcija za „rekonstrukciju“. I gle čuda – u istoj vladi su se našli Bošnjačka stranka i stranke bivšeg Demokratskog fronta predvođene Andrijom Mandićem. Oni koje je BS do juče optuživala za sve i svašta, odjednom su postali simpatični partneri za „pomirenje i evropsku budućnost“.
Za ovaj istorijski kompromis sa sopstvenim uvjerenjima, BS je nagrađena kao niko nikad:
Dobili su nevjerovatnih pet ministarstava i potpredsjedničko mjesto.
Ervin Ibrahimović je postao ministar vanjskih poslova (sada i zvanično predstavlja Crnu Goru u svijetu, vjerovatno objašnjavajući strancima kako uspijeva da sjedi na tri stolice istovremeno).
Dobili su ministarstva za naftu, gas, dijasporu, demografiju… Bukvalno su izmišljeni resori samo da bi se svakom funkcioneru BS-a obezbijedila po jedna sekretarica i službeni auto.
Zaključak:
Političari u Crnoj Gori se svađaju oko istorije, jezika, crkve i zastave. Ali dok se oni svađaju, Bošnjačka stranka mirno sjedi u ćošku, čeka da se galama završi, a onda uđe u kabinet i uzme ključeve od službenih vozila. Oni su dokaz da u crnogorskoj politici čorba može biti i kisela, i ljuta, i posna, i mrsna – ali bez mirođije iz BS-a se jednostavno ne servira.
