Advokat Miroje Jovanović, branilac Danila Mandića, regovao je na tekst „Ustavni sud ‘presudio’ Mandiću prije presude?“, objavljen u „Vijestima“, kao i na portalu Vijesti pod naslovom: „Ustavni sud ‘presudio’ prije presude: Tanka linija između zaštite prava i presuđivanja u slučaju Danila Mandića“.
“’Ko sudi i pravdu dijeli, vazda nekoga povrijedi.’ (Sula Radov, moj Komanin) Kao branilac Danila Mandića koji bez traga, indicije ili dokaza već tačno 343 dana boravi u pritvoru, uvodno želim naglasiti da nimalo ne zavidim kolegama i ‘izvorima’ koji su bez uvida u konkretne spise pokušali da komentarišu predmet na koji se odnosi predmetni tekst. Svi detalji sva tri ustavnosudska postupka poznati su isključivo sudijama Ustavnog suda Crne Gore, Višem sudu u Podgorici i meni kao autoru sve tri ustavne žalbe. Posebno je važno naglasiti da tri odluke Ustavnog suda, o kojima je riječ u predmetnom tekstu, nijesu nastale proizvoljno niti izolovano, već proističu iz tri zasebne ustavne žalbe koje se odnose na produženje pritvora nakon podnošenja optužnog predloga. Navedene ustavne žalbe predstavljaju obimne i detaljno obrazložene podneske, pri čemu prva ustavna žalba sadrži 148 strana kucanog teksta, druga 143 strane, dok treća obuhvata 164 strane kucanog teksta, što jasno ukazuje na složenost pravnih pitanja koja su u njima otvorena i analizirana“, navodi Jovanović u odgovoru.
Ni Sud u Strazburu niti bilo koji domaći organ bilo koje države članice Savjeta Evrope, dodaje, nisu ovlašćeni da mijenjaju, preinačuju ili derogiraju odredbe utvrđene Konvencijom, već su ovlašćeni isključivo da ih tumače radi utvrđivanja namjere autora Konvencije, u svjetlu opštih pravnih načela.
„Navodi iz predmetnog teksta, prema kojima pojedine sudije Ustavnog suda Crne Gore zastupaju stanovište da pitanje postojanja osnovane sumnje ne bi trebalo da bude predmet ustavno-sudske kontrole u punom obimu, teško se mogu uskladiti sa kontinuiranom i dosljednom praksom Suda u Strazburu, koja se decenijama unazad upravo zasniva na suprotnom pravnom pristupu“, navodi advokat.
Sud u Strazburu, kako je kazao, u svojoj ustaljenoj praksi polazi od toga da postojanje osnovane sumnje da je lice izvršilo krivično djelo predstavlja conditio sine qua non zakonitosti pritvora, odnosno prvi i neizostavan preduslov svake dalje ocjene zakonitosti lišenja slobode.
„Da se ne radi o izolovanom ili sporadičnom pravnom stavu, već o trajnom i kontinuiranom standardu, potvrđuje i presuda Suda u Strazburu u predmetu Hovhannisyan i drugi protiv Jermenije (predstavke br. 72645/16, 24326/17, 37868/17 i 55566/19), koju je donijelo Petо odjeljenje Suda 26. februara 2026. godine (dakle od prije mjesec dana), u kojoj je još jednom ponovljeno da postojanje osnovane sumnje ostaje temelj zakonitosti produženog pritvora, ali da nakon određenog proteka vremena ona sama više nije dovoljna, već domaći sudovi moraju iznositi dodatne, relevantne i dovoljne razloge koji opravdavaju dalje trajanje pritvora. U istoj presudi Sud je naglasio da je svaki period lišenja slobode, bez obzira na njegovo trajanje, dužan biti uvjerljivo opravdan konkretnim razlozima, te da se obaveza davanja takvih razloga primjenjuje već od prve odluke o pritvoru“, napominje Jovanović.
„Kako bih bio još konkretniji i jasniji, bukvalno prije deset dana Sud u Strazburu je u presudi u predmetu Çakar i drugi protiv Turske (predmeti br. 2541/19 i drugi), od 17. marta 2026. godine, ponovo izričito naglasio da postojanje osnovane sumnje da je lice izvršilo krivično djelo predstavlja conditio sine qua non zakonitosti produženog pritvora, odnosno prvi i neizostavan uslov svake dalje ocjene zakonitosti lišenja slobode (vidjeti paragraf 13 navedene presude). U istoj presudi Sud je dodatno naglasio da razlozi za pritvor moraju biti konkretni i individualizovani, te da obrazloženja koja su apstraktna, uopštena ili stereotipna ne mogu predstavljati dovoljan osnov za dalje lišenje slobode (vidjeti paragrafe 17 i 18 navedene presude)“, dodaje on.
Kaže da su upravo takva – „apstraktna, uopštena i stereotipna“ sva rješenja o produženju pritvora Danilu Mandiću.
