Reakcije na moju prethodnu kolumnu bile su upravo ono što sam očekivao,festival duboke frustracije, ličnih uvreda i, najtužnije od svega, neporecivi dokaz na čemu je, zapravo, izgrađena ovakva Crna Gora 2006. godine. I dok su neki požurili da mi objasne kako su „kolonija u Srbiju“ (citiram doslovce, radi autentičnosti), drugi su odmah zapeli za zastavu iza mene, proglašavajući me izdajnikom….po „osjećaju“. Komunistička svijest pa to ti je!
Upravo to je srž problema. Pravo pitanje nije moj „osjećaj“, već vaš očajnički pokušaj da svoj identitet definišete isključivo kroz negiranje tuđeg.
Ovi komentari nisu slučajni. Oni su direktna posledica dvadesetogodišnjeg inženjeringa u kojem je „neovisnost“ postala sinonim za antisrpstvo. Projekat 2006. nije bio samo o državnopravnom statusu, bio je to projekat brisanja istorijskog pamćenja. Trebalo je, po nalogu Mila i Aca, stvoriti novog čovjeka koji će se, kao u komentarima, vrijeđati na pomen Srbije brže nego što su sve Vlade DPS-a prihvatale ambasadorske sugestije.
Kada su oni koje podržavaš uništili fabrike, kad je suverenitet marketinška laž, šta ti preostaje? Preostaje ti mržnja. To je jedini „proizvod“ koji je vlast DPS-a uspješno izvozila svom narodu.
Ironično je kad neko poziva na „čitanje istorije“ tvrdeći da je Crna Gora 1918. „izgubila državu izdajom pojedinaca“, zaboravljajući pritom da je upravo taj referendum 2006. imao sjenku „Bijele knjige“.
Neki izgleda namjerno zaboravljaju da je upravo ta elita, koja sada slavi, 90-ih bila najglasnija u odbrani te iste države u kojoj su po njihovim sadašnjim riječima, „braća bježala ka zečevi na Mojkovcu“. Ko o čemu, „elita“ i njihovi statisti o Mojkovcu, samo zavisi koja godina je u pitanju.
Napadi na mene zbog kolumne su najbolji dokaz mojih riječi. Oni ne napadaju moje argumente jer ih nemaju oni napadaju mene zato što sam Srbin koji ne pristaje na njihovu igru. Napadaju jer sam im poremetio „veličanstvenu“ proslavu surovom realnošću, realnošću jednog provizorijuma.
A dok je god vaš jedini argument zastava ili uvreda, ta država nije vaša. Ona je njihova. Vi ste samo statisti u toj predstavi, koji su, izgleda, spremni da ih tapšu i kad ih ponižavaju sve dok to rade u ime „neovisnosti“….od sopstvene istorije.
Živjeli mi, pa da zajedno proslavimo ako ne „neovisnost“, a ono barem dokaz da ima i nas koji se ne bojimo da kažemo istinu. Čak i kad vas toliko boli.
