20. februar – Međunarodni dan socijalne pravde
Povodom 20. februara – Međunarodnog dana socijalne pravde, predsjednica Banke hrane Marina Medojević saopštila je da je Crna Gora, uprkos ustavnom određenju, daleko od suštinskog koncepta socijalne države.
„U našem Ustavu stoji da je Crna Gora zemlja socijalne pravde. Da je tako, mnoge stvari bi morale biti drugačije, od samih zakona do načina njihove primjene. Država socijalne pravde je ona koja u fokus stavlja najugroženije“, poručila je Medojević.
Prema zvaničnim podacima, svaki peti stanovnik Crne Gore nalazi se u riziku od siromaštva, dok najmanje polovina zaposlenih prima manje od prosječne plate, a svaki drugi penzioner minimalnu penziju. Siromaštvo je, kako navodi, i dalje potcijenjeno jer se ne mjere realni životni troškovi, niti se dovoljno prepoznaju građani koji žive na ivici egzistencije. Posebno ističe problem zaposlenih siromašnih i izostanak sistemskog rješenja poput socijalne penzije.
„Tek dvije prosječne plate dovoljne su za mjesečnu potrošačku korpu, a mali je broj porodica koje ih imaju. Čak 76,6 odsto građana spaja kraj s krajem uz poteškoće, dok skoro svako četvrti kasni sa ratom kredita, kirijom ili računima“, upozorava ona.
Nedavno povećanje penzija od 1,74 eura, kao i minimalna uvećanja socijalnih davanja, Medojević ocjenjuje nedovoljnim i ponižavajućim. Materijalno obezbjeđenje porodice (MOP), jedino socijalno davanje namijenjeno najsiromašnijima, iznosi od 100 do 190 eura, dok za četvoročlanu porodicu iznosi 170,11 eura. Istovremeno, prema podacima MONSTAT, granica siromaštva za četvoročlanu porodicu iznosi 695 eura.
„Naša država svjesno drži građane daleko ispod službene linije siromaštva“, navodi predsjednica Banke hrane.
Prema sindikalnoj potrošačkoj korpi, samo za hranu je potrebno oko 630 eura mjesečno.
„Mi u Banci hrane pitamo Vladu Crne Gore i resorno ministarstvo koliko porodica ima taj minimum novca za hranu. Da imamo socijalni karton svih građana, taj podatak bi bio precizan“, ističe Medojević.
Posljednji podaci UNICEF-a pokazuju da 25,6 odsto djece u Crnoj Gori živi u riziku od siromaštva, što je znatno iznad prosjeka Evropske unije.
Dugoročno rješenje, smatra ona, zahtijeva sistemska ulaganja u obrazovanje, zdravstvo, socijalne usluge, stanovanje i zaštitu djece. Istovremeno kritikuje prioritete državne potrošnje.
„Dok se milioni eura izdvajaju za nova službena vozila, uvećana primanja javnih funkcionera i finansiranje političkih partija, građani dobijaju simbolična povećanja. To su pokazatelji socijalne nepravde i pogrešnih prioriteta“, navodi Medojević.
Ukazuje i na privilegujuću poresku politiku, navodeći primjer prometa goriva za jahte u Porto Montenegro, gdje se država, kako tvrdi, odrekla 104 miliona eura prihoda.
„Na socijalnu pomoć, penzije i dječji dodatak gleda se kao na trošak, dok se neprimjereni troškovi javnih funkcionera ne dovode u pitanje“, poručuje.
Težak položaj najugroženijih, dodaje, nije isključivo lična odgovornost, već posljedica sistemskih propusta u zapošljavanju, obrazovanju, privatizaciji i socijalnoj politici. Kvalitetna socijalna politika mora se zasnivati na preciznim podacima, ko je siromašan, gdje živi i kolika mu je podrška potrebna da izađe iz siromaštva.
„Potrebna nam je ciljana socijalna politika sa jasnim instrumentima, novcem, uslugama, stanovanjem, zdravstvom, kao i pravedna redistribucija poreza“, ističe.
Medojević upozorava da Crna Gora nema Strategiju za borbu protiv siromaštva, niti je njena izrada planirana Srednjoročnim programom rada Vlade 2024–2027.
„Banka hrane skoro 16 godina upozorava na rast broja porodica kojima je potrebna pomoć. Pojavljuju se nove kategorije siromašnih, zaposleni sa nedovoljnim primanjima, stariji bez prihoda, penzioneri, jednoroditeljske porodice. Evidentan je nedostatak političke volje da se sistemski odgovori na ovaj problem“, zaključila je Medojević.
