Najnovije činjenice u predmetu Vesne Medenice potvrđuju da policija djeluje isključivo po sudskim nalozima, dok je odgovornost za preciznost, sadržaj i posljedice mjera nadzora u potpunosti na sudu. Nedosljedna sudska praksa i odlaganja, uključujući gotovo 15 dana čekanja Apelacionog suda na hitnu žalbu Specijalnog državnog tužilaštva, pokazuju ozbiljne sistemske propuste i ugrožavaju efikasnost i javnu bezbjednost, navodi se u saopštenju poslanika Demokrata Momčila Lekovića.
„Najnovije činjenice objavljene u vezi sa sprovođenjem sudskih mjera nadzora u predmetu Vesne Medenice nedvosmisleno su potvrdile ono na šta je direktor Uprave policije Lazar Šćepanović upozoravao od samog početka, da policija ne kreira niti tumači sudske mjere, već ih izvršava isključivo u granicama jasno definisanih sudskih naloga. Odgovornost za njihovu preciznost, sadržaj i posljedice leži isključivo na sudu“, kazao je Leković.
Viši sud je, po prvi put u predmetu Vesne Medenice, izdao pisani nalog kojim detaljno instruira policiju da sprovodi 24-časovni nadzor, što, kako je saopšteno, pokazuje da prethodna praksa nije bila dovoljno precizna niti operativno primjenjiva
„Time je praktično potvrđeno da bez jasnih sudskih instrukcija nema ni efikasne kontrole mjera što je upravo ono na šta je Uprava policije kontinuirano ukazivala“, pojasnio je on.
Statistika dodatno razotkriva razmjere problema.
„Policija je čak 350 puta obavještavala sudove o kršenju mjera nadzora od strane 93 okrivljena lica, dok je sud reagovao pritvorom u svega četiri slučaja. Takav nesrazmjera ne može se relativizovati, on govori o ozbiljnom sistemskom propustu u sudskoj reakciji na sopstvene odluke“, dodao je Leković.
On naglašava kako Zakon jasno obavezuje sud da redovno preispituje mjere nadzora i reaguje kada se one krše.
„Kada policija evidentira ponovljena kršenja, a izostaje odlučna sudska reakcija ili čak zahtjev za izvještajem, odgovornost se ne može preusmjeravati na izvršni organ. Policija nema zakonsko ovlašćenje da pooštrava mjere, ona postupa isključivo po nalogu suda“, objašnjava Leković.
Aktuelni slučaj, ali i raniji primjeri ukidanja ili ublažavanja mjera uprkos zabilježenim kršenjima, pokazuju da glavni problem nije u sprovođenju mjera, već u sudskim odlukama, čija nepreciznost i nedosljednost direktno utiče na operativne, bezbjednosne i institucionalne ishode.
„Pokušaji da se odgovornost za takve ishode prebaci na policiju predstavljaju skretanje pažnje sa suštine, sud je taj koji određuje pravila postupanja i snosi odgovornost za njihove efekte. Ovaj slučaj je zato jasna potvrda da insistiranje na preciznim sudskim nalozima nije bilo formalno pitanje, već pitanje zakonitosti, efikasnosti i javne bezbjednosti“, poručio je on.
Leković naglašava kako je vrijeme je da se otvoreno konstatuje to da efikasnost mjera nadzora zavisi prije svega od odlučne, precizne i dosljedne odluke suda. Kako kazuje, bez toga, svaka rasprava o sprovođenju mjera ostaje površna.
„Posebno zabrinjava činjenica da ni nakon gotovo 15 dana od hitne žalbe Specijalnog državnog tužilaštva, kojom je zatražen zatvorski pritvor za Vesnu Medenicu, još uvijek nema odluke Apelacionog suda. Umjesto hitnog postupanja, javnost svjedoči proceduralnom „ping-pongu“ sa spisima između sudova, uz peripetije koje stvaraju dodatne rizike i pravnu nesigurnost“, pojašnjava Leković.
Ističe postavljanje jednostavnog pitanja.
„Ako sistem ne može brzo da odluči u predmetu označenom kao hitan, šta onda zapravo znači hitnost u pravosuđu?“, istakao je on.
U zaključku saopštenja, Leković navodi da svako dalje odlaganje šalje poruku kako proceduralne prepreke imaju prednost nad efikasnom primjenom zakona, te da je to luksuz koji pravni sistem ne može sebi da priušti, posebno u predmetu koji već nosi ozbiljne bezbjednosne implikacije.
