Živi se brzo, djeci autoritet nisu roditelji i nastavnici. Ni ljekari ili inženjeri.
Sami ili ne, pod pritiskom želje da postanu uspješni, mladi mogu pribjeći zloupotrebi hemijskih sredstava za poboljšanje performansa. Sve društvene mreže, sve okruženje, vršnjačko i medijsko vrši veliki pritisak ne samo na djecu, nego i na odrasle. Ali djeca i mladi su najranjiviji.
Mislim (i predlažem, ako ima ko da čuje) da bi sve škole i školice sporta, sva mjesta u kojima se treniraju djeca i mladi trebalo da budu pod budnim nadzorom Ministarstva sporta i Ministarstva zdravlja kao i Ministarstva prosvjete. Nisu svi roditelji u mogućnosti da plate skupe operacije koje nastaju sportskim povredama, prenaprezanjem i testiranjem limita. Prečesti su fatalni ishodi kod mladih ljudi, djece.
Ne možemo riješiti svjetske bolesti, satanizam, pedofiliju, kanibalizam i sve devijacije kojima svjedočimo. Možemo što možemo, lokalno. Spasiti što se spasti da.
