Stavljena tačka na pokušaje odbrane
Vrhovni sud Crne Gore potvrdio je pravosnažnu presudu M. B. iz Podgorice, koji je u martu prošle godine pravosnažno osuđen na tri i po godine zatvora za silovanje maloljetnice i dječiju pornografiju i ovom odlukom stavio tačku na pokušaje odbrane da ovom okrivljenom ublaži kaznu.
Paralelno sa ovim predmetom otvoren je novi slučaj protiv M. B., koji je sredinom avgusta prošle godine, samo šest mjeseci od povećanja zatvorske kazne, uhapšen jer je drugoj bivšoj partnerki prijetio da će objaviti njene eksplicitne snimke, koje je sačinio mimo njenog znanja.
Vrhovni sud je nakon sjednice održane 11. novembra prošle godine odbio kao neosnovanu žalbu branioca okrivljenog M. B. i potvrdio rješenje kojim je odbijen prijedlog za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti u ovom krivičnom predmetu.
Time je ostala na snazi pravosnažna presuda Apelacionog suda kojom je M. B. osuđen na kaznu zatvora od tri godine i šest mjeseci zbog krivičnih djela silovanje i dječija pornografija, izvršenih na štetu maloljetne osobe.
M. B. je presudom Višeg suda u Podgorici iz oktobra 2024. godine bio osuđen na dvije godine i mjesec zatvora. Međutim, tužilaštvo je uložilo žalbu na ovu presudu, nakon čega je Apelacioni sud u martu 2025. preinačio odluku u dijelu kazne i pooštrio sankciju na tri godine i šest mjeseci zatvora.
Nakon toga, branilac M. B. podnio je Vrhovnom državnom tužilaštvu prijedlog za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, tvrdeći da su u postupku učinjene bitne povrede krivičnog postupka i da je kazna neosnovano pooštrena.
Međutim, taj prijedlog je u julu 2025. odbijen, a Vrhovni sud je sada potvrdio presudu Apelacionog suda.
Vrhovni sud je u obrazloženju naveo da u postupku odlučivanja nijesu učinjene bitne povrede odredaba krivičnog postupka, te da su razlozi dati u osporenom rješenju jasni, potpuni i međusobno nesuprotstavljeni.
Sud je ocijenio da su nižestepeni sudovi pravilno primijenili Krivični zakonik Crne Gore, kako u pogledu pravne kvalifikacije djela, tako i prilikom odmjeravanja visine kazne.
Iz Vrhovnog suda su posebno istakli da drugostepeni sud nije prekoračio zakonska ovlašćenja kada je pooštrio kaznu, već je uzeo u obzir težinu krivičnih djela i stepen krivice okrivljenog.
U obrazloženju su podsjetili i na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj se teška seksualna krivična djela ne smiju sankcionisati blagim kaznama, jer bi to moglo stvoriti osjećaj nekažnjivosti i obeshrabriti žrtve da prijavljuju nasilje.
Vrhovni sud je ocijenio da su olakšavajuće okolnosti, koje je prvostepeni sud cijenio u korist okrivljenog (mlađa punoljetnost u vrijeme izvršenja djela, ranija neosuđivanost i kasnije zasnivanje porodice), bile previše naglašene, te da nijesu mogle opravdati blažu kaznu za djela ove težine.
Odbijanjem žalbe odbrane, Vrhovni sud je potvrdio da ne postoje zakonski osnovi za pokretanje vanrednog pravnog lijeka, čime je pravosnažna presuda Apelacionog suda ostala konačna.
Da izrečena zatvorska kazna nije uticala na ponašanje M. B. pokazalo se samo nakon pola godine, kada je sredinom avgusta prošle godine uhapšen po prijavi nekadašnje partnerke, koja je u vrijeme stupanja u vezu bila maloljetna.
Prema navodima prijave, M. B. je bez njenog znanja snimao intimne odnose i potom je ucjenjivao objavom snimaka, zahtijevajući pomirenje i poslušnost.
Prema navodima iz prijave i priloženoj dokumentaciji, djevojka je trpjela seksualno, psihičko i fizičko nasilje, a M. B. ju je, kako tvrdi, u više navrata pratio, prisilno odvodio i držao zatvorenu.
Posljednji od više incidenata dogodio se kada je, nakon što je saznao da je prijavljen policiji, ušao u njen stan, iskoristivši povjerenje njenog maloljetnog brata, a onda polomio vrata kupatila u koje se zaključala.
Iz tužilaštva su ranije saopštili da se M. B. tereti za krivična djela zloupotreba tuđeg snimka sa seksualno eksplicitnim sadržajem, nedozvoljene polne radnje i nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici.
