Milatovićev podvig, pobijedio pržene piliće u svojoj zgradi!
U savremenoj crnogorskoj političkoj teoriji rijetko se dešava da se jedno pitanje urbane gastronomije uzdigne na nivo državničkog dostignuća. Ipak, zahvaljujući političkoj pronicljivosti i ličnom primjeru predsjednika države Jakova Milatovića, svjedočimo nastanku nove doktrine – doktrine preventivne eliminacije mirisa kao prijetnje ustavnom poretku.
Odluka da se u zgradi u kojoj stanuje šef države ne dozvoli otvaranje restorana brze hrane, pod izgovorom saobraćajne opterećenosti i nepostojećih ventilacionih saglasnosti, predstavlja rijedak primjer sinergije ličnog komfora i institucionalne moći. U akademskim krugovima, ovaj fenomen već se može nazvati „rezidencijalni suverenizam“ – stanje u kojem je mir predsjedničkog doma iznad tržišta, zakona i zdrave konkurencije.
Posebno fascinira argumentacija nadležnog sekretarijata, koji se poziva na „bezdjedonosne procjene“, kao da su pohovana krilca u stanju da destabilizuju gradski saobraćaj, a možda i same temelje demokratije. Jer, nije mala stvar kada se u blizini predsjedničkog stana pojavi miris koji ne potiče iz kuhinje državne politike.
U tom smislu, Jakov Milatović je ostvario ono što mnogi prije njega nijesu, prvi politički uspjeh koji se može izmjeriti ne u glasovima, reformama ili međunarodnim inicijativama, već u broju spriječenih prženih pilića po kvadratnom metru predsjedničkog mira.
Ako je suditi po ovom presedanu, Crna Gora ulazi u novu fazu institucionalnog razvoja, gdje će ubuduće ključna politička pitanja glasiti:
– Da li je buka preglasna?
– Da li je miris previše narodski?
– I, najvažnije, da li je objekat dovoljno udaljen od predsjednikovog stana?
U zaključku, ostaje da se konstatuje, dok građani čekaju porast plata i penzija, predsjednik je makar osigurao da se istorija Crne Gore ne piše uz miris brze hrane. A i to je, u ovim okolnostima, neka vrsta kontinuiteta.
Piše: Spasoje Tomić
