Danas sam bio u Pljevljima i teško je opisati riječima koliko me je dirnuo prizor u crkvi Svete Petke na liturgiji.
Narod sabran, Crkva i srca puna, glasovi koji kao jedan pjevaju liturgijske pjesme… Prosto rečeno, osjećaš živog Hrista.
Pljevlja imaju dušu, iako su izmučena. Toliko su dali bogatstva Crnoj Gori, a ništa zauzvrat – osim jada, dima, otrova. To mora da se mijenja.
Uvijek ću biti uz Pljevlja i dobre ljude koji ovdje žive. Radujem se zajedničkim pobjedama u budućnosti!
NA MNOGAJA LJETA, DOBRI GRADE!
