Crna Gora nema dovoljno snažan sistem koji bi se izborio sa problemom maloljetničke delikvencije, ocijenila je socijalna radnica u Udruženju Roditelji Lepa Žunjić i poručila da bi preventivni programi i servisi podrške porodicama trebalo da budu prioritetne mjere.
Iz Uprave policije su agenciji MINA rekli da je u Crnoj Gori, od 1. januara do 1. septembra ove godine, izvršeno 250 krivičnih djela počinjenih od 268 maloljetnih osoba.
„Od ukupnog broja registrovanih izvršilaca, evidentirana su 22 izvršioca do 14 godina, 110 izvršilaca od 14 do 16 godina i 136 izvršilaca od 16 do 18 godina“, naveli su iz policije.
Oni su kazali da je po rodnoj strukturi, od ukupnog broja izvršilaca, 21 osoba ženskog, a 247 muškog pola.
„Kao što je trend i u ranijim godinama, maloljetnici su u najvećem procentu bili izvršioci krivičnih djela iz oblasti imovinskog kriminaliteta i taj procenat iznosi 53,2 odsto“, dodali su iz policije.
U prošloj godini, kako su rekli, u Crnoj Gori izvršeno je 406 krivičnih djela od strane 383 maloljetne osobe.
„Od ukupnog broja registrovanih izvršilaca evidentirano je 12 izvršilaca do 14 godina, 173 od 14 do 16 godina i 198 od 16 do 18 godina. Od ukupnog broja, 37 osoba je ženskog, a 346 muškog pola“, precizirali su iz policije.
Oni su kazali da je prošle godine ukupno registrovan 71 povratnik u vršenju krivičnih djela, što čini 18,54 odsto maloljetnih počinilaca.
Žunjić je u intervjuu agenciji MINA rekla da sistem, da bi služio porodici, mora istinski da prepozna potrebe porodice.
Ona je navela da je u posljednje vrijeme veoma izraženo vršnjačko i generalno nasilje među djecom.
„I u tom dijelu možemo govoriti o tome u kakvom nam okruženju rastu djeca, kako mi, kao porodice, ali generalno kao društvo i institucije, utičemo na sve to. Važna poruka, i ono što možda zvuči kao kliše i što smo više puta ponovili, jeste da su djeca ogledalo nas“, kazala je Žunjić. Ona je rekla „da se često pitamo kako smo došli do ovoga“, a da društvo u maloj mjeri to povezuje sa sopstvenim činjenjem i onim što servira.
„Ne osvrćemo se na to kakve mi poruke šaljemo, kako se ponašamo i kakav smo uzor djeci, nego se trudimo da ta njihova ponašanja nekako odvojimo od nas“, dodala je Žunjić.
Ona je ukazala da se odgovornost često prebacuje i da se na slučajeve maloljetničke delikvencije često gleda kao na sporadične slučajeve iz problematičnih ili disfunkcionalnih porodica.
Na pitanje da li smatra da Crna Gora ima dovoljno snažan sistem da se izbori sa problemom maloljetničke delikvencije i da li su dovoljno razvijeni kadrovski i infrastrukturni kapaciteti i međusektorska saradnja, Žunjić je odgovorila odrično.
„Nemamo kadrovske kapacitete, nemamo preventivne programe. Nemamo servise podrške za porodice – da mogu doći u instituciju i dobiti pravovremenu i kontinuiranu podršku za dijete, kada se suočavaju sa nekim izazovom“, kazala je Žunjić.
Kako je rekla, izvještaji pokazuju da centri za socijalni rad nemaju dovoljno kadrovskih kapaciteta da se problemima bave na način na koji bi trebalo.
„Imamo problem i sa zdravstvenom zaštitom, jer kada je porodici potrebno, čekaće mjesec, dva ili tri da dobije termin u javnom zdravstvu“, navela je Žunjić.
Crnogorsko društvo se, prema njenim riječima, dugo godina ne bavi prevencijom.
„U suštini, mi smo društvo koje se godinama ne bavi prevencijom i podrškom porodici. Ne radimo adekvatno sa djecom, a onda, kada dođe do problema, pokušavamo da ugasimo požare i na jednu veliku ranu zalijepimo flaster. I nekako očekujemo da će da drži, ali ne drži“, istakla je Žunjić.
Ona je rekla da je porodica vrlo složen sistem i da je neko dijete, za koje u novinama čitamo da je pretuklo vršnjaka ili počinilo tešku krađu, i do tog momenta bilo u nekoj vrsti problema i pokazivalo određeno neprihvatljivo ponašanje.
„Ali nekako smo, kao porodice, škole i sistemi zaštite, to ili prikrili ili se nijesmo snašli s tim i onda, kada dođe do tako velikog problema, svi pričamo šta bi i kako bi trebalo“, navela je Žunjić.
Crna Gora, kako smatra, ima veoma dobre zakone i podzakonske akte, kao i strategije kojima je predviđeno šta bi trebalo da se radi, „ali u praksi to ne sprovodimo u djelo“.
„Djeca sama ne mogu da riješe problem s kojim se suočavaju i za to im je potreban jak sistem – porodični, obrazovni i sistem socijalne i zdravstvene zaštite“, istakla je Žunjić.
Odgovarajući na pitanje šta bi izdvojila kao prioritete i šta država mora da uradi, ona je kazala da su preventivni programi temelj kvalitetne podrške porodici.
Žunjić je rekla da sistem konstantno mora da gasi određene „požare“ i da nema vremena da se pozabavi preventivnim programima, koji bi ustvari smanjili broj slučajeva maloljetničke delikvencije.
„Ako me pitate šta bi bilo dobro – bilo bi dobro da postoje servisi podrške porodici, i to ne samo kada je ona u velikom problemu. Bilo bi dobro da su psihološko-pedagoške službe u školama otvorenije, da roditelj može otići u psihološku službu i zatražiti podršku i pomoć, a da oni imaju i vremena i kapaciteta da na to adekvatno govore“, istakla je Žunjić.
Ona je ukazala da je potrebno i da sistem socijalne zaštite bude po mjeri potrebe porodica.
„A čini mi se da smo sve vrijeme ustvari po mjeri onoga što sistem pruža“, dodala je Žunjić.
Na pitanje da li angažovanje zaštitara vidi kao mjeru koja će osigurati bezbjednost učenika u školama i njihovoj okolini, ona je odgovorila potvrdno, dodajući da je ta mjera bila reakcija na realan strah roditelja.
„Ono što smo čuli jeste da je to pilot projekat koji se neće nastaviti i da se opet vraćamo priči o policajcu u zajednici, gdje će jedan policajac pokrivati određeni reon ili možda dvije, tri škole“, navela je Žunjić.
Na pitanje koliko se često dešava da porodica zakaže u obavljanju svoje uloge u prevenciji maloljetničke delikvencije i ne pruži djeci potrebnu pažnju, podršku i nadzor, ona je odgovorila da se to često dešava.
„Ni u jednom trenutku ne želim da umanjim značaj porodice. Važno je da, kada primijetimo da porodica ne može adekvatno da se suoči sa izazovom ili problemom, institucije sistema budu tu da pruže podršku“, rekla je Žunjić.
U tom dijelu, kako je naglasila, odgovornost nije samo na porodici, već na cijelom sistemu.
Žunjić vjeruje da bi bilo manje problema s kojima se sada suočavamo, kad bi postojala adekvatna podrška porodicama.
„U današnjem vremenu, ali i u svakom vremenu u kojem smo živjeli, porodici je bila potrebna određena podrška – nekome više, nekome manje“, dodala je Žunjić.
Ona je kazala da ima mnogo porodica kojima neće biti potrebna podrška sistema, jer su jake, stabilne, suočavaju se sa izazovima i same ih rješavaju.
„Međutim, ne možemo zanemariti druge porodice kojima je ipak potrebna podrška, i to izostaje – adekvatna podrška upravo tim porodicama“, navela je Žunjić.
Na pitanje da li maloljetnici koji izvrše neko krivično djelo nakon toga zaista imaju priliku i podršku da promijene dotadašnje neprihvatljive obrasce ponašanja, ona je odgovorila da nedostaju kvalitetni servisi podrške.
„Koji bi zaista mogli pomoći u resocijalizaciji, u onom punom obimu u kojem bi trebalo, a to je da se pomogne mladoj osobi da promijeni stavove i mišljenje i počne da živi drugačije od onoga kako je živjela“, kazala je Žunjić.
