Dok Ministarstvo kulture i medija Crne Gore, na čelu sa Tamarom Vujović, u javnosti najavljuje da će „bez izuzetaka“ uklanjati sva nezakonito postavljena spomen-obilježja, iznova se postavlja pitanje – zašto se ni riječ ne kaže o najsramnijem obilježju, ploči u Morinju?
Prema saznanjima koje su objavile Vijesti, Vujović je u obavezi da uskoro dostavi Vladi Crne Gore spisak svih spornih i eventualno nezakonito postavljenih spomenika širom države. Taj spisak, kako nezvanično saznaje ovaj medij, broji desetine objekata, od ploča do bisti, kojima nije mjesto u javnom prostoru. U proteklim danima, već su uklonjeni pojedini spomenici u Herceg Novom, Gusinju i drugim mjestima.
Međutim, u svim tim javnim najavama i „čvrstim porukama“ ministarke Vujović da „nema izuzetaka“, izostaje jedna ključna stvar – šta je sa pločom u Morinju? Taj „spomenik“ je, ništa drugo do poniženje za sve srpske žrtve, podsjećanje na jednostrano tumačenje istorije i nastavak politike kojom se Srbi u Crnoj Gori guraju u ćošak kao „agresori“.
Zar nije upravo ta ploča u Morinju najjasniji primjer spomenika koji produbljuje podjele i širi lažnu sliku, dok se prećutkuju stradanja Srba u Hercegovini, na Dubrovačkom ratištu i šire? Ako već, kako Vujović tvrdi, nema tolerancije za obilježja koja simbolizuju „gubitak slobode, saradnju sa okupatorom ili šovinističke ideologije“, kako je moguće da spomen-ploča u Morinju – koja u suštini služi kao instrument političke osvete – ne dospije ni u raspravu?
Očigledno je da se radi o selektivnoj primjeni zakona. Srpski spomenici, bilo da se radi o ploči u Plužinama ili obilježju Pavlu Đurišiću, pod budnim su okom inspekcije i uklanjaju se gotovo momentalno. S druge strane, ono što vrijeđa srpski narod i istoriju – ostaje netaknuto.
Ukoliko Ministarstvo kulture zaista želi da „štiti istorijski integritet države“, onda mora biti dosljedno i javno objasniti zašto Morinj nije na listi. Bez tog odgovora, sve poruke o „jednakom zakonu za sve“ ostaju prazna priča.
