Veče doc. dr Marine Koprivice u Narodnoj biblioteci “Radosav Ljumović” u Podgorici, na kojoj je predstavljena njena nova zbirka pjesama, ispunilo je sva očekivanja. Ljubitelji ljubavne poezije imali su priliku da čuju lijep dijapazon stihova autorice knjige “Kad čujem sebe”, koju je prošle godine objavio “Unireks” iz Podgorice.
Pjesnikinja i kritičarka Jovanka Vukanović imala je riječi hvale za zbirku, uz napomenu da je knjiga Marine Koprivice pisana “u trenucima izazova, kad je riječ bila i utočište, a stihovi jedini mogući odgovor, trag unutrašnjih dilema, poziv na susret sa samom sobom i drugima, s onim što ličnost duhovno oblikuje i određuje.” Vukanović je zapazila da autorica stvara kroz trenutke “saglasja i nesaglasja sa onim što se zove život i naslućuje kao sudbina”, i dodala da tada riječi lirskom junaku bivaju “štit, mir i nemirenje u poeziji, koja, kao i život, ima smisla samo onda kad se dijeli sa nekim”. Kritičarka je istakla i značaj samog naslova knjige, kojim se sugeriše da autorica “preispituje sebe i druge, dotičući se posredno ili neposredno problema u sebi i oko sebe”. U žanrovskom pogledu, Vukanović je naglasila da je prvenstveno riječ o knjizi ljubavne poezije, u kojoj je “centralna tačka ljubav”, koja se feniksovski iskazuje na relaciji dva bića. Istakla je i da poetika Koprivice proizilazi kroz nastojanja da “spozna sebe”, u čemu je pjesnikinja uspjela u visokom stepenu kroz pisanje “iz unutarnje potrebe i autodiktata”.
Ana Đurović je u svom osvrtu podsjetila da je doc. dr Marina Koprivica univerzitetski profesor, i da je i sama naglasila da je u ranoj mladosti formirala svoj pjesnički pogled na svijet čitajući poeziju Desanke Maksimović, a da svoju poetiku temelji na stavu Borisa Pasternaka da “bez tragizma nema ni umjetnosti”. Đurović je izvela zaključak da je Marina Koprivica dugo i predano radila na svojoj zbirci sakupivši cio spektar tema i motiva, među kojima dominiraju ljubavni, uz obraćanje lirskom junaku kao svom alter egu, uz opraštanje od vremena kroz pitanja o smislu ljudskog trajanja.

Tokom ove izvrsne književne večeri Marina Koprivica je u više navrata nadahnuto čitala svoje izabrane stihove, koji su nagrađeni aplauzima probirljivih ljubitelja ljubavne poezije. Kao profesorica ruske književnosti, ukazala je da su na njene poetske stavove najviše uticali ruski uzori, posebno Puškin, Ljermontov, Jesenjin, Pasternak i Cvetajeva i Ana Ahmatova kao “prozori u svijet poezije, uz otkrivanje snage jezika i ljepote izraza”. Na kraju efektne promocije Marina Koprivica je iskazala očekivanja da su prisutni uspjeli sagledati dio njene pjesničke personalnosti kroz lirske refrene i poruke o ljubavi i pitanjima ljudskog postojanja u vremenu.
autorica teksta: Ana Đurović