Od 30. avgusta 2020. traje kampanja „nema revanšizma“ od koje je najviše profitirao DPS. To „nema revanšizma“ značilo je: ne dirajte nas – ćerajte se međusobno! I ćeramo se, ako je broja.
Preciznije, ćerate nas ako se broji.
Nikome, međutim, a posebno „istraživačkim medijima“ to nije važno, nije tema.
Oni nikada nisu željeli promjene, a samo rijetki su pristali, i to pod fakturisanim diktatom spolja, da Milo ode, a da njegove „zadužbine“ procvjetaju: i procvetale su.
Nas iz Ujedinjene gone kao da je na vlasti DPS, mada ne znam zašto sam napisao ovo „kao“? I neka gone, branimo se „sa slobode“, a to nije mala stvar?
Prof. dr Vesnu Bratić nije branio niko od onih koji su morali, njoj je presuđeno bez suđenja. Nije je branila ni zastupnica imovinsko-pravnih interesa Crne Gore Bojana Ćirović koja je „niotkuda“, nakon promjena, postavljena da štiti naš državni interes?
Vesna Bratić je kriva što je razvlastila direktore škola koji su predsjedavali partijskim ćelijama DPS-a. Njima koji su gazili dostojanstvo kolega u slavu Partije država će još i da plati.
Profesionalno nema šta.
Imam osjećaj da je prof. Bratić nekako kriva i što je bivša direktorka podgoričke Gimnazije, sadašnja poslanica DPS-a, Zoja Bojanić, dopremila u Podgoricu sada „aktuelnog“ profesora S.Č., očigledno po partijskoj zasluzi, i to u državnu i svoju privatnu gimnaziju?
Dr Danila Jokića je, nakon progona, na poziciji direktora DZ Podgorice zamijenila nekadašnja članica DPS-a.
Od tada više nema hajke na rukodstvo – lokalno zdravstvo nam je procvjetalo.
O sebi ću, za sada, kratko; način na koji me istraživala prosvjetna inspektorka Lucija Adžić je nezapamćen. Potvrdu o poznavanju engleskog jezika, a koja je ista kao i sve druge izdate u poslednjih dvadeset godina, stavila je van snage. Iako su iste, od njih na stotine i hiljade, samo je moja nevalidna?
Upravnom sudu je to bilo ključno, presudili su da me Vlada nezakonito izabrala iako sam bio prvorangirani na konkursu! Vlada se nije žalila!? Ja nemam pravo na žalbu! Inspektorka je stručnjak za „lažne“ potvrde ali nikada nije pronašla ni jednu lažnu diplomu u prosvjeti.
Presudu je potpisala sudija Mušović iz porodice sklone dijeljenju pravde: njen suprug je bio sudija do prije godinu, a ćerka je zaposlena u Sudskom savjetu.
Čini mi se, iako nema nikakve veze sa Ujedinjenom, aktuelnoj direktorici podgoričke Gimnazije Biljani Vučurović „presuđuje“ ista prosvjetna inspektorka Lucija Adžić koju je na tu poziciju postavila Vlada Mila Đukanovića 2015. godine. Inspektorka je završila fakultet Fizičke kulture.
U svakom od ovih slučajeva aktuelnom ministru ili ministarki su demokratski „svezane ruke“?
Neka je prokleta zemlja u kojoj su ruke svezane a „inspektori“ pušteni.
Bravo za sve vas, ali ne zaboravite, ništa nije dovijeka.
‘Inspektori“ će doći i po vas koji ćutite, budite u to sigurni, ali ćete se braniti sa slobode, a to je mjera ravnopravnosti sa rijetkim pripadnicima bivšeg režima – malo li je?
Ranije, nepotistički postavljenii kadar DPS-a, državni službenici i namještenici, koje su zasijali u državnoj upravi u hiljadama, napredovali su „kod nas“ kada im već nije moglo biti da napreduju kod svojih.
Svi su se otimali oko njih; prva postavgustovska vlada, čuvena manjinska, ali i ova sadašnja, „nadvećinska“.
Niko nije ispitivao kako su se zaposlili najistaknutiji iz tih priča: sinovi i kćeri glavonja; braća, sestre, kumovi, kumčad, sestrići, ujakovići, pa sve do devetog koljena.
Niko danas ne goni one koji su od političkih otaca DPS-a dobili novac da pokrenu biznis, ni one koji su pljačkali budžet, ni one koji su raspoređeni da upravljaju švercom svega i svačega.
Niko ne govori o njima, ali mediji i NVO prate sve u vezi sa „revanšizmom“, u vezi sa nepotizmom, i to do pobočnih linija svojtovanja funkcionera nove vlasti. I neka prate, to im je posao, a nenajedenim budalama i nesposobnjakovićima i treba pratnja.
Nakon avgustovskih promjena, mediji i NVO su, međutim, procentualno zaposlili više nego bilo koja stranka vlasti.
Iz malih i velikih redakcija razaslati su na freško oslobođena mjesta brojni savjetnici, šefovi kabineta, direktorčići, spin majstori i redom, do kraja.
Istraživanje podrazumijeva trud i pošten odnos prema istini, ali kod nas toga nema.
I danas tuže isti tužioci i sude iste sudije iz Đukanovićeve ere.
Sviđalo se to ili ne prepotentnim i neznavenim pojedincima iz „naše većine“ Đukanović je i dalje šef.
On je mjera svih stvari; onih koje jesu da jesu i onih kojih nema da ih nema, samo se ovi drugi ne brane sa slobode, a niko ih ne brani ni u grobovima.
