Grupa građana BU2 u potpunosti podržva prijedlog potpredsjednice Demokrata Dragane Kažanegre Stanišić da se u skupštinsku proceduru preda prijedlog o izmjeni Zakona koji tretira maloljetničku delikvenciju. U potpunosti smo saglasni sa njenim riječima da „dok se na problem maloljetničke delikvencije sistemski ne bude uticalo neće se smanjivati opravdana strijepnja i bojazan svakog roditelja, kao ni mijenjati sveukupni ambijent u kojem živi mladost našeg društva“.
Za nas u „Grupi građana BU2“ maloljetnička delikvencija predstavlja veliki problem maloljetnici u Crnoj Gori se oduvjek najviše bave krađom i ostalim imovinskim deliktima. Kada se late nasilja, njihova najčešća meta su vršnjaci. Naš prosečan golobradi kriminalac ima između 16 i 18 godina, protiv zakona ne ide individualno, već kao član grupe. Čak petina osuđenih je ili bez ikakve škole ili jedva dobaci do sedmog razreda osnovnog obrazovanja, dok je većina u obrazovnom procesu. Sa oba roditelja žive bezmalo dvije trećine osuđenih, na godišnjem nivou prosečno izvrše nekoliko hiljada krivičnih dela na teritoriji Crne Gore dok su mnogi i povratnici u maloljetničkom kriminalu.
Jednako toliko je osnovan strah da je kriminalizacija mladih u toj meri uzela maha da društvu bezmalo spasa nema.
Ipak, istina je da se u strukturi maloljetničkog kriminala izraženije nego ikada ranije javlja brutalnost. Novo je i to da se sa zakonom sukobljavaju deca, dakle mlađi od 14 godina, za čije postupke moralnu, materijalnu i krivičnu odgovornost snose roditelji (to je konstantna zakonska postavka koja se, koliko je poznato, u praksi ne sprovodi, nadasve kod krivične odgovornosti).
Jedan od bitnijih problema na koje sugeriše NVO „Grupa građana BU2“ je nedostatak registra koji bi bio dostupan najprije organima reda a nakon toga i javnosti u kojem bi jasno bili podaci o svim kategorijama žrtava maloljetničkog kriminaliteta, jer naša saznanja se baziraju na bazi sudske statistike. Žene su kao žrtve maloljetnika zastupljene sa 22 odsto, najčešće kroz razbojništvo, nasilje u porodici i nanošenje lakih tjelesnih povreda. Jedino su brojnije kod krivičnih djela protiv polne slobode, gdje ih ima tri puta više od muškaraca.
