Stari klavir marke „Petrof“ poslije mnogo vremena pronašao je ponovo mjesto u salonu hotela Berane, gdje je stajao od njegove nabavke 1963. godine, izazivajući znatiželju posjetilaca, posebno Beranaca starije dobi, koji pamte šta se sve dešavalo sa ovim hotelom i umjetninama koje su ga krasile.
Klavir je krasio beranski hotel od njegove nabavke 1963. godine, izaivajući znatiželju posjetilaca, posebno Beranaca starije dobi, koji pamte šta se sve dešavalo sa ovim hotelom i umjetninama koje su ga krasile.
Tokom neuspješne privatizacije 2003. godine i ovaj klavir je bio ukraden, kao i mnoge druge umjetnine, o čemu je Portal RTCG ranije pisao.
„Taj klavir je nabavljen pri samom završetku i uređenju hotela, u jesen 1963. godine, i bio je u salonu sve od otvaranja hotela, za doček Nove 1964. godine. Poznato mi je da je bio nestao, i drago mi je da čujem da je vraćen tu gdje mu je oduvijek bilo mjesto“, kazao je stari hotelijer i dugogodišnji rukovodilac u nekadašnjem HTP „Berane“ Milutin Čukić.
Milutin je otišao iz hotela prije njegove privatizacije, kada je, kako objašnjava, vidio gdje sve to vodi i kako će se završiti.
„Ja sam čitav radni vijek proveo u HTP Berane. Bio sam učenik kada je otvaran, a onda sam polako završavao sve ugostiteljske škole, od srednje u Beranama, do visoke hotelijerske u Beogradu. Nisam mogao da gledam kako sve to propada“, priča ovaj danas vremešni čovjek u penziji.
Njemu je, kaže, poznato da je nakon privatizacije sve pokradeno, ali ističe da mu je posebno žao triptiha Uroša Toškovića koji je imao najveću vrijednost od svih umjetničkih djela iz hotela Berane i drugih objekata hotelsko turističkog preduzeća.
„Lično sam bio tu kada je slika nabavljena. Sjećam se i kada je došao u Berane Uroš Tošković htio za duplo veći iznos da je vrati u svoju kolekciju, ali smo mi nekako izdejstvovali da slika, odnosno triptih, ostane u hotelu. Vrijednost te slike danas je nemjerljiva“, rekao je Čukić.
Vjerovatno da mladje generacije danas ne znaju da je hotel „Berane“ izgrađivan uporedo sa izgradnjom fabrike celuloze i papira i da je, zapravo, trebalo da bude samački dom za stručnjake sa strane koji su radili u tom industrijskom gigantu na sjeveru države.
Izgradnja hotela kapaciteta 112 kreveta , počela je davne 1962. godine, a hotel je otvoren u za Novu godinu, 1964.godine
Hotel Berane bio je prepoznatljiv po velikoj terasi za 350 posjetilaca. Ispod terase je u kasnijem periodu dogradjena sala za oko 300 posjetilaca.
U okviru hotelskog kompleksa postojao je i auto kamp koji u najboljim turističkim vremenima nikada nije bio prazan. Sve je to ostalo još samo na razglednicama i u sjećanju starijih generacija.
Onda je uslijedila tranzicija, propast i privrede i ugostiteljstva i lagano umiranje grada na Limu. Hotel je privatizovan, zatvoren, opljačkan, prepušten propadanju i tri puta zapaljen.
Koliko i kako je bila organizovana pljačkaška privatizacija da se tek naslutiti iz šeme uvezanih osoba i firmi koju je Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) uradila još 2009. godine, u kojoj se sve vrti oko firmi „Euroturist GMBH“ iz Berana i „Slomonturist“ iz Bijelog Polja.
Poslije toga zaplijenjen je od strane „Atlasmont banke“, i upravo nakon toga počele su da nestaju vrijedne umjetnine.
Portal RTCG pisao je polovinom ove godine o tome kako je poslije dvije decenije pronađena originalna skulptura „Kupačica“ i danas njen prvi odlivak, specijalno rađen za hotel Berane, ponovo krasi terasu hotela. Tako je bilo i sa klavirom „Petrof“. Najprije je iz njega ukraden mehanizam, a potom i ostali djelovi.
Sadašnji vlasnik hotela Nebojša Đeković, kada je pronašao „Kupačicu“, kazao je za naš portal da se potraga nastavlja i da će uskoro biti vraćen i klavir.
Ovih dana klavir u rekonstruisanom i dograđenom hotelu „Berane“, izaziva poglede znatiželjnika. Vjerovatno da mu je potrebna potpuna restauracija, ali znatiželjna djeca, trčkarajući salonom, odsviraju na njemu po neku notu.
Stari hotelijer Milutin Čukić ne zna gdje je u to daleko vrijeme ovaj vrijedni instrument nabavljen, ali je zadovoljan da je ponovo u hotelu. Klavir „Petrof“ je, zapravo, mnogo više od običnog muzičkog instrumenta.
Da umije da govori, vjerovatno bi ispričao čitavu istoriju grada u poslednjih tačno šezdeset godina. Od Nove 1964. do Nove 2024.
„Možda bi htio da kaže i gdje je sve bio kada ge nije bilo u hotelu. Vjerovatno bi to bila zanimljiva priča“, komentarišu u šali Beranci.
Prema saznanjima Portala RTCG, u potragu za umjetninama iz HTP „Berane“ ranije se uključilo Specijalno policijsko odjeljenje iz Podgorice, koje se bavi nestalim ili ukradenim umjetničkim djelima koja su odnesene iz Crne Gore.
Za sada privatne istrage imaju očigledno više rezultata. To ne znači da policije treba da prestane da traga. Naprotiv, mnogo je još umjetnina iz nekadašnjeg HTP „Berane“ kojima se sigurno može ući u trag, a za neke se i zna gdje su.
Toškovićev triptih koji je, kako neki kažu, bio poznat pod nazivom „Iz dojke curi krv“, morao bi imati prioritet, jer je sigurno ne samo dio umjetničkog blaga Berana, već umjetničkog blaga države Crne Gore.
