– Prije tačno 79 godina u svega dva i po sata u Velici se dogodio jedan od najstravičnijih zločina u istoriji Crne Gore. Zločinci u vojnim uniformama bez milosti, u divljačkom piru, pogubili su stotine nemoćnih i nezaštićenih žena, djece i staraca. I nakon toliko vremena, ljudski um zastaje pred tom zvjerskom svirepošću, posebno kada se sjetimo da su zločinci brutalno ubili više od stotinu djece mlađe od 12 godina, što ovaj strašni događaj čini još jednom krvavom bajkom poput one koju je Desanka opjevala. I ispod Čakora su se “drugova redovi celi istog časa uzneli do večnog boravišta“, navodi se u saopštenju Skupštine Glavnog grada.
Kako dodaju, ovo mjesto plača i tuge, ujedno je i mjesto bolne istorijske lekcije o tome kakve mogu da budu posledice nacionalne i vjerske mržnje.
– Crna Gora, kao i cijeli region, platila je ogroman danak u krvi toj mržnji. Zato smo svi mi, koji danas živimo zajedno na ovom brdovitom i prelijepom Balkanu, prizvani da, bez obzira na naciju i vjeru, u onom drugom vidimo prevashodno čovjeka – nečijeg sina ili kćerku, brata ili sestru, majku ili oca… Samo ako tako gledamo na ljude koji nas okružuju moći ćemo da budemo sigurni da nam se Velika nikada neće ponoviti. To dugujemo stradalnicima ispod Čakora, jer će njihova žrtva imati smisla jedino ako sjećanje na nju pomogne da niko više ne doživi nešto slično. Zato im moramo omogućiti vječni život u našem kolektivnom pamćenju. Isto tako, sramota krvnika ne smije biti zaboravljena, već uvijek iznova moramo ukazivati na nju sa nadom da nikada više ni u jednom ljudskom biću zlo ne dobije toliku snagu da čovjek prestane da bude čovjek i pretvori se u stvorenje kojeg se potomci stide. Neka je vječna slava nevinim dušama, poručila je Borovinić Bojović.
Skupština Crne Gore u julu prošle godine usvojila je Rezoluciju o genocidu u Pivi i Velici, kojom su osuđena dva najveća zločina nad civilnim stanovništvom u Crnoj Gori tokom Drugog svjetskog rata.
