U osam gradova u centralnom dijelu zemlje, koji uključuju Podgoricu i Nikšić kao dva najveća i najrazvijenija grada u državi, bilo je 8.339 članova porodica sa socijalnom pomoći, što je preko 39 odsto od ukupnog broja korisnika
Da je sjever zemlje pod teškim udarom siromaštva jedan od primjera je što u 11 gradova u tom dijelu zemlje otpada polovina primalaca materijalnog obezbjeđenja porodica, odnosno socijalne pomoći u odnosu na ukupan broj primalaca ove vrste pomoći u zemlji.
Naime, u maju je Ministarstvo rada i socijalnog staranja prikazalo da ukupan broj članova porodica koje su primale materijalno obezbjeđenje ili socijalnu pomoć iznosio 21.023 člana, koji su živjeli u 6.216 pojedinačnih porodica. Isplate su bile u maju, a odnose se na prethodni mjesec.
Iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP) za „Dan“ je rečeno da je od te brojke u 11 gradova na sjeveru živjelo 10.998 članova porodica koji su primali socijalu, što je oko 50 odsto od ukupnog broja i još jedan jasan pokazatelj siromašnog sjevera, odakle ljudi ubrzano odlaze, a on rapidno ekonomski propada, dok bilo kakve značajnije mjere države za zaustavljanje migracionih procesa i ekonomskih oporavkom ovog dijela zemlje izostaju.
Tih 11 gradova su Andrijevica, Berane, Petnjica, Plav, Gusinje, Rožaje, Bijelo Polje, Mojkovac, Kolašin, Pljevlja i Žabljak. Pri tome je u Rožajama 3.979 članova porodica sa socijalom, u Beranama 2.054, u Bijelom Polju 1.304, u Plavu 1.103 članova porodica, u Petnjici 720, Pljevljima 654, Gusinju 363, Kolašinu 362, Andrijevici 223, Mojkovcu 199 i Žabljaku 37 primalaca.
Istovremeno, u osam gradova u centralnom dijelu zemlje, koji uključuju Podgoricu i Nikšić kao dva najveća i najrazvijenija grada u državi, bilo je 8.339 članova porodica sa socijalnom pomoći, što je preko 39 odsto od ukupnog broja korisnika.
Tako je u Podgorici bilo 4.520 članova porodica, u Nikšiću 2.500, Tuzima 451, Cetinju 379, Danilovgradu 246, Golubovcima (u međuvremenu opština Zeta) 148 članova, Šavniku 51, a u Plužinama 44 člana porodica sa socijalnom pomoći.
Misterija u Rožajama
Kada bi se koristili podaci Monstata o procjeni broja stanovnika, koji su dostupni za sredinu protekle godine, moglo bi se ocijeniti da na sjeveru zemlje oko sedam odsto od ukupnog broja stanovnika dobija materijalno obezbjeđenje porodice.
U centralnom dijelu to je prosječno oko tri odsto od ukupnog broja stanovništva, koje gravitira tom dijelu zemlje, a na primorju je to oko procenat od ukupnog broja stanovnika.
Međutim, kada bi se pogledali pojedinačni gradovi i njihova procjena stanovnika uporedila sa brojem korisnika, „u oči“ najviše upada primjer Rožaja, gdje je 3.979 korisnika, pa proizilazi da oko 17 odsto stanovnika prima ovu socijalnu pomoć.
Kada je riječ o šest primorskih gradova, odnosno o jugu zemlje, u Baru, Ulcinju, Kotoru, Tivtu, Budvi i Herceg Novom bilo je 1.686 korisnika materijalnog obezbjeđenja porodice, što je osam odsto kada se poredi sa ukupnim brojem primalaca u zemlji.
Od toga je u Baru bilo 926 članova porodica, u Ulcinju 489, Budvi 81, Tivtu 74, Kotoru 65 članova i u Herceg Novom 51 član porodice sa socijalnom pomoći.
Materijalno obezbjeđenje porodice je ključna socijalna pomoć koju dobijaju porodice koje nemaju nikakvih primanja za život. Međutim, zakonski kriterijumi za dobijanje ove pomoći su veoma strogi, pa je dovoljno da član porodice ima neku nekretninu na svoje ime, a da porodica suštinski nema nikakvih primanja, pa da ne može da ostvari ovo pravo. Istovremeno, u javnosti su dosta prisutne i ocjene da se ovo pravo može zloupotrebljavati i da izostaju stvarne kontrole da li socijalnu pomoć dobijaju i one porodice koje nijesu u stvarnom stanju socijalne pomoći.
