Predsjednik i nosilac liste Pokreta za promjene Nebojša Medojević tvrdi da u biografiji lidera i nosioca liste Pokreta Evropa sad Milojka Spajića postoji „niz nelogičnosti“.
Tvrdi, između ostalog, da Spajić govori neistine, ali i da specijalni državni tužilac ima „evidentnu bojazan da pokrene istražni postupak“.
„Na stranu činjenica da Spajić ne poznaje stid i ima krajnje nezdrave ambicije, ali prostom matematikom se može doći do niza nelogičnosti iz njegove radne biografije. Ako uzmemo da je 1987. godište te da je po tvrdnjama njemu bliskih osoba bio genijalan đak, a potom i student, sve ukazuje da je 2005. trebao početi svoje studije. No, isti navodi da je u periodu 2008-2012. proveo na osnovnim studijama na japanskom Saitama Univerzitetu, gdje je stekao Bsc diplomu ekonometrije i kvantitativne ekonomije. Ovo ukazuje da u dvogodišnjem periodu po okončanju srednje škole do odlaska na studije u Japan Milojko ništa nije radio, odnosno pretpostavljam da je učio jezik i spremao se za studije.
„Sa druge strane, isti je naveo da je u periodu studiranja 2008-2009. (što znači na prvoj godini studija?!) bio stažista u privatnoj firmi svog, godinu dana starijeg, kolege Kazuya Segawa u Financial Liberty. Praksa/staž u Japanu se odrađuje tokom pretposljednje ili posljednje godine studija, ali obzirom da je Financial Liberty bio start-up firma, hajde i da povjerujemo u ovu Milojkovu tvrdnju. Dalje, isti javno publikuje da je bio na MBA programu na HEC Paris, pretpostavka je u Japanu (Tokiju), obzirom i to moguće u periodu od januara 2012. do juna 2013. I to bi mu se bez da se provjerava na https://www.hec.edu/en/overview/international/hec-japan i moglo povjerovati“, saopštio je Medojević.
Međutim, prema njegovim riječima, nešto drugo biografiju Spajića „čini upitnom“.
„Naime, isti navodi kako je u periodu od aprila 2009. do januara 2012. (blizu tri godine) bio ko-osnivač i partner u start-up firmi ‘Suites’. Ja nisam najbolji poznavalac pravne regulative Japana, ali djeluje krajnje neozbiljno da neko sa studentskom vizom nakon godinu dana boravka u Japanu bude su-osnivač firme??! Sve i da je tako kako Milojko tvrdi za tako što su moguće samo dvije opcije registrovanja: ‘Godo-Kaisha’ (forma našeg d.o.o.) i druga je ‘Goshi-Kaisha’ (privatno akcionarsko društvo). U oba slučaja nezavisno od forme u Japanskom registru privrednih subjekata (egzistirajućih i brisanih) https://www.moj.go.jp/EN/MINJI/houjintouki.html ne postoji firma ‘Suites’ za koju Milojko tvrdi da joj je bio suosnivač i partner. Hajde da se i tu neka slovna greška potkrala Milojku zbog čega danas registar ne prepoznaje ovaj poslovni entitet, ali ako je sve i tačnim da ga je Milojko sa nekim osnovao kao start-up postavlja se pitanje šta se sa istim dešavalo od januara 2012. kada Milojko više nije bio vlastan istome? Da li je prodat i kome? Na što bi odgovor mogla dati surova Japanska poreska služba.
„Ali ‘kandidat za premijera’ je nakon okončanja svog preduzetništva i to sve kao student koga očito nije bio strah za stipendiju, jer mala je vjerovatnoća da mu je baba iz PV, inače glasač DPS-a, plaćala studije, nastavlja svoju radnu karijeru odmah nakon toga OPET kao pripravnik u Citi Banci u Tokiju i to u trajanju od punih 10 mjeseci???!!! Doduše, tri mjeseca kao stažista i 7 na obuci za trejdere??!!! Odakle, nakon toga, prelazi u singapurski Goldman gdje radi na NPL, što je solidna pozicija. No, o tome koliko je Milojko bio uspješan u tome najbolje govori iznenađenje njegovih kolega Daphne Chan (koja mu je bila neposredni supervizor), Ankur Vohra (godinu dana mlađi kolega sličnog razvojnog puta), Judy Chai i Wing Shan Ng. neposredne kolege. Svi oni ga pamte kao simpatičnog, nestalnog i krajnje neozbiljnog kolegu zbog čega je nakon manje od tri godine bez ikakve optremnine i bonusa morao napustiti Goldman, čime je stavio tačku na svoju bankarsku karijeru i karijeru svijetu konvencionalnih finansija. No, Milojko se onda vraća u Tokio i počinje se baviti kriptovalutama i to kao ‘ulagač’ na platformi bitFlyer“, navodi Medojević.
Ukoliko je to htio, dodaje, Spajić je to „onda mogao i iz Singapura“.
„Nije se za to morao seliti u tri puta skuplji Tokio??! Ali hajde… Sve u svemu, Milojko je živio u papreno skupom Tokiju skoro sedam punih godina od aprila 2014. do decembra 2020. kao stranac bez stalnog zaposlenja i to kako? Sa boravišnom dozvolom ili….???!!! U kojoj je to onda banci sa tim statusom imao otvoren bankovni račun i gdje je onda plaćao porez??! Paralelno sa tim, Milojko tvrdi kako je bio partner u singapurskoj firmi Das Capital SG. Pretpostavka je da se ta ‘firma’ u kojoj je do decembra 2020. bio ‘partner’ bavi takvom djelatnošću koja ne iziskuje da on kao partner bude prisutan, ali se postavlja pitanje opet gdje je u tom trenutku plaćao porez, ko su drugi ‘partneri’ u toj singapurskoj firmi, da li je ista njegovim imenovanjem za crnogorskog ministra finansija prestala sa radom… Sve u svemu kada se serioznim ljudima iz svijeta finansija predoči jedna ovakva ‘biografija’ jedina reakcija je osmijeh kao kada čuju dobar vic“, naveo je lider PzP-a.
Zato je nejasno, prema njegovim riječima, kako u eri globalizacije i vještačke inteligencije, nekome polazi za rukom da govori neistine.
„Ima li ikoga osim mene spremnog da mu kaže ‘majstore priča ti je krajnje šuplja’? I zašto specijalni državni tužilac ima evidentnu bojazan da pokrene istražni postupak protiv kandidata za ‘premijera’ koji, očigledno je, svojom kandidaturom ima namjeru obezbijediti sebi imunitet. Nastavak slijedi“, zaključio je Medojević.
