Ovaj uspavani gradić na zapadnoj strani zaliva Princ Vilijam ušuškan među slikovitim planinama, ali ako zamišljate gomilu kuća u kojima je smješteno njegovih 200 stanovnika – to nije slučaj. Umjesto toga, na ivici grada nalazi se zgrada od 14 spratova – bivša kasarna nalik starom hotelu u kojoj živi većina stanovnika.
Zgrada u kojoj žive svi građani Vitijera zove se “Begich Towers” i izgrađena je 1974. godine za vrijeme Hladnog rata. U okviru 14 spratova smješteno je sve što je njenim stanovnicima potrebno – od pošte, bolnice, policije, škole do gradske uprave.
Kako bi napustili grad stanovnici Vitijera mogu da koriste morske linije ili tunel s jednom trakom, a svoje živote najčešće organizuju prema voznom redu tunela. Naime, automobili mogu da prođu samo jednom svakih sat vremena u oba smjera, a tunel se zatvara u 22:30 časova.
Uobičajen prizor na ulazu u Vitijer su ljudi koji su propustili posljednju priliku za prolazak kroz tunel i mogu se vidjeti kako spavaju u svojim automobilima. Mnogi stanovnici posjeduju majice s natpisom “POW – Prisoner of Whittier”, što znači “Zarobljenik Vitijera”.
Iznutra, zgrada u kojoj žive djeluje poput bilo kog masivnog stambenog kompleksa u velikom gradu, osim što kada zimi izađete, malo je mjesta na koja možete otići.
Putovanje na posao u vrijeme gužve u Vitijeru znači zaustavljanje lifta na svakom spratu. To znači da čak i kad je hladno gradske službenice mogu da idu na posao u sandalama, a djeca se do škole spuštaju koji sprat niže. Priča se da neki ljudi nedjeljama, pa čak i mjesecima ne kroče van zgrade i samog grada.
Samo oko 220 ljudi živi u Vitijeru tokom cijele godine, radeći u komercijalnom ribolovu, rekreaciji i turizmu ili za državni trajekt i željeznicu kojoj i pripada gotovo kompletno zemljište u ovom području.
