Dvadeset šest godina nakon NATO bombardovanja Murine, dvojica civila koji su tada ranjeni — Darko Mijović i Slavko Mirković — i dalje nijesu dobili nikakav oblik materijalne pomoći od države.
Njih dvojica su se nalazili u prodavnici na metar udaljenosti od mosta koji je bio meta bombardovanja 30. aprila 1999. godine. Bombe su pale neposredno pored njih. Preživjeli su zahvaljujući nevjerovatnoj srići.
Za razliku od njih, šestorica drugih građana koji su takođe ranjeni u istom napadu ostvarili su pravo na neku vrstu skromne nadoknade. Ipak, Mijović i Mirković nijesu obuhvaćeni tim sistemom — niti su zakonski prepoznati kao civilne žrtve rata. Taj sistem je takođe problematičan jer već sjutra može biti ukinut, a šestorica ranjenih ostavljena bez primanja.
Ova nepravda dodatno je produbljena nedavnom zakonodavnom odlukom. Skupština Crne Gore je ranije usvojila zakon koji je prepoznavao i ranjene kao civilne žrtve sa pravom na naknadu. Međutim, predsjednik države Jakov Milatović odbio je da ga potpiše, a zakon je vraćen u proceduru. Pod pritiskom nevladinog sektora, tadašnja verzija je povučena. Novi zakon, koji je skoro usvojen, uopšte ne prepoznaje prava ranjenih, ostavljajući ih bez mogućnosti da ostvare i minimalna davanja koja imaju drugi, ali i bez prava na naknadu koja bi im garantovala obezbjeđenje osnovnih životnih potreba.
S druge strane, Vlada Crne Gore je ove godine donijela odluku da porodicama stradalih u Murini isplati po 50.000 eura, i još toliko sljedeće godine, kao gest reparacije. I dok je ovaj korak pozdravljen, ostaje pitanje: zašto su ranjeni izostavljeni?
Darko Mijović i Slavko Mirković danas ne mogu ostvariti nikakvo pravo na materijalno obezbjeđenje. Ne pripadaju nijednoj kategoriji koju zakon prepoznaje. Ne mogu se prijaviti za pomoć koju drugi ranjeni već primaju, jer je osnov po kojem su je ostalih šestorica dobili ukinut. Ne mogu ostvariti status. Za državu, oni kao da ne postoje, ili kao da nijesu bili žrtve bombardovanja Murine.
Očekujemo da, nakon što je riješeno pitanje statusa žrtava NATO bombardovanja, i ranjeni budu predmet brige države Crne Gore i da će država iznaći snage da na pravi način riješi ovo pitanje. Ne može postojati država sa dvostrukim aršinima za svoje građane. Pravo i pravda moraju biti jednaki za sve — pogotovo kada je riječ o onima koji su sopstvenim tijelom platili cijenu rata.
